Službeni glasnik BiH, broj 76/26

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-10/26, rješavajući zahtjev Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlučujući o zahtjevu Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska,

Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrđuje da postoji spor između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske zbog akata i aktivnosti Republike Srpske preduzetih radi izvršenja:

- budžetske stavke broj 488100 budžeta Republike Srpske za 2026. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 15.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju budžeta za 2026. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 114/25) te

- budžetske stavke broj 448100 drugog rebalansa budžeta za 2025. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 49.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju drugog rebalansa budžeta za 2025. godinu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/25),

u vezi s Ugovorom o konsultantskim uslugama zaključenim 6. septembra 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravnog lica "Dickens & Madson Canada Inc.", i drugim sličnim ugovorima čija je svrha ostvarivanje ciljeva za koje je Ustavni sud utvrdio da su nespojivi s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se da akti i aktivnosti Republike Srpske preduzeti radi izvršenja:

- budžetske stavke broj 488100 budžeta Republike Srpske za 2026. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 15.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju budžeta za 2026. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 114/25) te

- budžetske stavke broj 448100 drugog rebalansa budžeta za 2025. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 49.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju drugog rebalansa budžeta za 2025. godinu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/25),

u vezi s Ugovorom o konsultantskim uslugama zaključenim 6. septembra 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravnog lica "Dickens & Madson Canada Inc.", i drugim sličnim ugovorima čija je svrha ostvarivanje ciljeva za koje je Ustavni sud utvrdio da su nespojivi s Ustavom Bosne i Hercegovine, nisu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

U skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

- zabranjuju se sve isplate iz budžeta Republike Srpske u vezi s Ugovorom o konsultantskim uslugama zaključenim 6. septembra 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravnog lica "Dickens & Madson Canada Inc.", i svim drugim aktima i aktivnostima koji se odnose na lobiranje u ime i za račun Republike Srpske putem lobističkih agencija za ciljeve koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine,

- nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske, Vladi Republike Srpske, te drugim nadležnim organima u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama, uključujući i predstavništva Republike Srpske u inostranstvu, da obustave sve aktivnosti u vezi s isplatama na osnovu Ugovora o konsultantskim uslugama zaključenog 6. septembra 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravnog lica "Dickens & Madson Canada Inc.", i budžetskim finansiranjem lobističkih usluga za ciljeve koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine.

Za provođenje ove odluke zadužuje se Narodna skupština Republike Srpske i Vlada Republike Srpske, kojima se nalaže da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Denis Zvizdić, prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 13. aprila 2026. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u vezi s budžetskom stavkom broj 488100 budžeta Republike Srpske za 2026. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 15.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) o usvajanju budžeta za 2026. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 114/25), u vezi s Ugovorom o konsultantskim uslugama zaključenim 6. septembra 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravnog lica "Dickens & Madson Canada Inc.", te u vezi s budžetskom stavkom broj 448100 drugog rebalansa budžeta za 2025. godinu "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu" u okviru potrošačke jedinice "Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju" u iznosu od 49.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine o usvajanju drugog rebalansa budžeta za 2025. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 109/25), s prijedlogom za donošenje privremene mjere. Podneskom od 19. maja 2026. godine podnosilac zahtjeva je dopunio zahtjev.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada) zatraženo je 14. aprila 2026. godine da dostave odgovore na zahtjev. Narodna skupština je 26. maja 2026. godine dostavila odgovor na zahtjev. Vlada u ostavljenom roku nije dostavila odgovor.

III. Zahtjev a) Navodi iz zahtjeva

3. Podnosilac zahtjeva smatra da se u konkretnom slučaju pokreće pitanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u vezi s ustavnim pravima iz čl. I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva smatra da je, s obzirom na pitanja koja se pokreću, zahtjev ratione materiae dopustiv u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i prakse Ustavnog suda zauzete u predmetu broj U-15/08 (tač. 28. i 29). Podnosilac zahtjeva ukazuje da je Ustavni sud u Odluci broj U-15/08 u tački 35. naveo: "U konkretnom slučaju, usvajanje takvog budžeta kojim se vrši raspodjela sredstava, između ostalog, i za predstavljanje RS u inostranstvu, samo po sebi nije suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine zato što ne predstavlja preuzimanje ili miješanje u vanjsku politiku i vanjskotrgovinsku politiku Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud smatra da se pitanje poštovanja ustavne podjele nadležnosti između Bosne i Hercegovine i entiteta može pokrenuti u slučaju kada aktivnosti koje preduzimaju entitetski dužnosnici i koje se finansiraju iz entitetskog budžeta predstavljaju miješanje ili preuzimanje neke od nadležnosti Bosne i Hercegovine". U navedenom stajalištu, kako obrazlaže podnosilac zahtjeva, postoji ratio za osporavanje budžetskih stavki broj 488100 budžeta za 2026. godinu, odnosno 2025. godinu koje predstavljaju sastavni dio Odluke Narodne skupštine o usvajanju budžeta za 2026. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 114/25) i Odluke Narodne skupštine o usvajanju drugog rebalansa budžeta za 2025. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 109/25). Sporne budžetske stavke treba dovesti u vezu s Ugovorom o konsultantskim uslugama koji je zaključen 6. septembra 2025. godine između Mladena Filipovića u ime Republike Srpske, s jedne strane, i Arija Ben-Menashea u ime "Dickens & Madson Canada Inc.", s druge strane, ukupne vrijednosti od 4.000.000,00 USD (u daljnjem tekstu: Ugovor).

4. Podnosilac zahtjeva navodi da postoji više odredaba Ugovora koje se mogu smatrati aktivnostima koje su preduzeli entitetski dužnosnici raspolaganjem finansijskim sredstvima iz entitetskog budžeta, a koje predstavljaju miješanje ili preuzimanje neke od nadležnosti Bosne i Hercegovine, ali i nepoštovanje odluka institucija Bosne i Hercegovine, prije svega Ustavnog suda. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva je naveo da iz Ugovora proizlazi sljedeće: "Ovim putem nas angažujete, a mi prihvatamo angažman, u skladu sa odredbama navedenim u nastavku, radi pružanja usluga lobiranja pred izvršnom i/ili zakonodavnom granom vlasti Sjedinjenih Američkih Država, Ministarstvom finansija SAD-e i uvaženim sekretarom za finansije Scottom Bessentom, Kraljevinom Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Evropskom unijom, Ujedinjenim nacijama, Regionalnim vijećem za saradnju, te svim drugim državama ili organizacijama koje, u koordinaciji s Vama, budemo smatrali ključnim, a sve s ciljem osiguravanja njihove političke podrške radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske, na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom". Imajući u vidu da je Ugovor zaključen 6. septembra 2025. godine, a da je Miloradu Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske prestao 12. juna 2025. godine, jasno je da u tom momentu Milorad Dodik nije bio "predsjednik" i jasno je da navedeni ugovor krši Ustav Bosne i Hercegovine i ustavne principe vladavine prava i hijerarhije propisa unutar Bosne i Hercegovine. Također, podnosilac zahtjeva smatra i da je predstavnik Republike Srpske u Austriji, koji je potpisao Ugovor, postupio suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, pri čemu se budžetska sredstva, koja su predviđena za finansiranje tog predstavništva, nisu mogla koristiti u takvu svrhu. Pri tome je ukazao da je pitanje pravnog statusa Milorada Dodika razmatrao i Ustavni sud u tački 68. Odluke broj U-29/25. Dalje, iz sadržaja Ugovora proizlazi da je "krajnji cilj […] nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine." Iz navedenog je, prema ocjeni podnosioca zahtjeva, jasno da takva lobistička aktivnost nije usmjerena ka zaštiti interesa entiteta, već joj je cilj direktno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine s nesagledivim posljedicama. U konkretnom slučaju, kako podnosilac zahtjeva navodi, nije riječ samo o političkoj retorici, već se radi o "krajnjem cilju" i konkretnoj namjeri ključnih političkih dužnosnika iz entiteta Republika Srpska, što potvrđuju brojne izjave Milorada Dodika i dokumenti Narodne skupštine koje je Ustavni sud ukinuo Odlukom broj U-13/25. Podnosilac zahtjeva smatra da lobiranje za "nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine" ne može biti legitiman cilj, a posebno je protivpravno izdvajati bilo kakav iznos iz entitetskog budžeta za takvu svrhu. Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži bilo kakvu odredbu o pravu naroda na samoopredjeljenje, Bosna i Hercegovina (a ne entiteti) ima pravo na suverenitet i teritorijalni integritet, Bosna i Hercegovina ima prerogative države (a ne entiteti) i Bosna i Hercegovina ima kontinuitet koji je potvrđen u članu I/1. Ustava Bosne i Hercegovine. Član I/3. Ustava Bosne i Hercegovine jasno propisuje da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta, što ukazuje da je Bosna i Hercegovina država čiji su dijelovi entiteti kao njene administrativne jedinice. Stoga, podnosilac zahtjeva smatra da zaključivanje lobističkog ugovora na takav način i sa spornim sadržajem predstavlja nastavak realizacije plana o nezavisnosti Republike Srpske koji su nizom izjava i konkretnih pravnih akata najavili mnogi politički akteri u Republici Srpskoj, čiji je krajnji cilj destabilizacija ustavnog poretka, promjena ustavnog poretka i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva smatra da nije riječ o apstraktnom političkom mišljenju, već o formaliziranom ugovoru, finansijskom angažmanu i institucionalnom djelovanju. Stoga, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, zaključivanje takvog ugovora poprima karakter organiziranog napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine i ugrožavanje njenog teritorijalnog integriteta. Podnosilac zahtjeva je izdvojio još nekoliko stavki iz sadržaja Ugovora koje, prema njegovom mišljenju, direktno krše odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, ali i odluke Ustavnog suda. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva kao sporno izdvaja sljedeće: "Također ćemo nastojati osigurati podršku Vlade Sjedinjenih Američkih Država za smjenu Christiana Schmidta s funkcije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, te osudu, kako se navodi, pristrasnih odluka ovog predstavnika." Podnosilac zahtjeva smatra da s aspekta političkog stava nije sporno lobirati za smjenu nekog lica s funkcije visokog predstavnika. Međutim, u ustavnopravnom smislu, sporno je lobirati za preispitivanje "odluka visokog predstavnika" jer je visoki predstavnik ustavna kategorija predviđena Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Okvirni sporazum) koji ima ulogu tumača civilnog aspekta mirovnog sporazuma. Odluke visokog predstavnika smatraju se zakonima Bosne i Hercegovine shodno zauzetoj praksi Ustavnog suda (odluke br. U-9/00 od 3. novembra 2000. godine; U-16/00 od 2. februara 2001. godine, U-25/00 od 23. marta 2001. godine, U-27/22 od 23. marta 2023. godine). Podnosilac zahtjeva navodi da o statusu visokog predstavnika Ustavni sud ima jasnu praksu potvrđenu u više svojih odluka. Stoga je jasno da se ne može lobirati za "osudu pristrasnih odluka visokog predstavnika" jer su odluke visokog predstavnika, koje su u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, konačne i obavezujuće. U Ugovoru se navodi da će se "lobirati i za poništenje nezakonitog raspisivanja izbora za 23. 11. 2025. godine", a riječ je o prijevremenim izborima za izbor predsjednika Republike Srpske, koje je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) raspisala odlukom od 28. augusta 2025. godine. Podnosilac zahtjeva navodi da je riječ o izborima koji su raspisani i provedeni u skladu sa zakonom budući da je odluka CIK-a prošla kontrolu zakonitosti nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini. Odluka CIK-a o raspisivanju i održavanju prijevremenih izbora predstavlja odluku institucija Bosne i Hercegovine, a član III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisuje da će se entiteti i sve njihove administrativne jedinice u potpunosti pridržavati Ustava, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Stoga se, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, ne može lobirati protiv zakonitih odluka institucija Bosne i Hercegovine.

5. Podnosilac zahtjeva dalje navodi da je u Ugovoru navedeno da će se "lobirati i za ukidanje svih sankcija Ministarstva finansija SAD-a (OFAC), kao i svih drugih sankcija, uključujući lične i porodične sankcije, sankcije vezane za poslovne interese i saradnike, te za sve osobe ili subjekte označene kao značajni akteri koji doprinose finansijskoj mreži povezanoj s Dodikom, kao i one sankcionisane kao organizatori Dana Republike Srpske". Podnosilac zahtjeva smatra da je s aspekta kontrole ustavnosti i postojanja spora između države i entiteta nedozvoljeno lobirati za nešto što je definirano kao "ukidanje sankcija za osobe koje su sankcionisane kao organizatori Dana Republike Srpske". U vezi s tim, podnosilac zahtjeva se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj U-2/18 u kojoj je utvrđeno da član 2. stav (1) Zakona o Danu Republike Srpske nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, pa je neustavno lobirati za nekoga ko je učestvovao u organizaciji događaja kojim se obilježava neustavan praznik.

6. Podnosilac zahtjeva navodi da je Ugovorom regulirano da naknada za Ugovor iznosi 2.000.000,00 USD, dok je dodacima Ugovora predviđena uplata dodatnih iznosa od po 1.000.000,00 USD, tako da ukupna vrijednost lobističkog ugovora iznosi 4.000.000,00 USD. Navedeno je da je u obaveznom dodatku A uz Izjavu o registraciji u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata iz 1938. godine, s izmjenama i dopunama, navedeno da je ime stranog nalogodavca "Republika Srpska" s adresom "1 Trg Republike Srpske, Banja Luka, Bosna i Hercegovina, 78000". U ime Republike Srpske potpisnik je šef Predstavništva Republike Srpske u Republici Austriji Mladen Filipović, a kao nalogodavac se navodi "Republika Srpska". Iz navedenog je jasno da se ne radi ni o kakvom privatnom aranžmanu, već o institucionalnom budžetskom finansiranju neustavnih aktivnosti iz budžetskih sredstava Republike Srpske. Direktan dokaz budžetskog finansiranja s budžetske stavke 488100 vidljiv je iz hronologije usvajanja budžeta. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva navodi da je na stavci 488100 "Transferi predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu" u budžetu za 2024. godinu bio predviđen iznos od 7.100.000,00 KM, a što je naknadnim rebalansom povećano na 7.620.000,00 KM za redovno funkcioniranje tih predstavništava. Podnosilac zahtjeva dalje navodi da je u budžetu za 2025. godinu navedeni iznos umanjen i iznosio je 6.500.000,00 KM, da bi u rebalansu budžeta iz juna 2025. godine ta stavka povećana na iznos od 30.036.000,00 KM, a u drugom rebalansu budžeta iz novembra 2025. godine ista stavka je iznosila 49.000.000,00 KM. Podnosilac zahtjeva navodi da se prostom logičnom analizom može zaključiti da je tokom 2025. godine stavka za finansiranje rada predstavništava Republike Srpske u inostranstvu porasla za 42.500.000,00 KM. Ugovor je zaključen u septembru 2025. godine, pa je jasno, kako podnosilac zahtjeva navodi, iz kojih finansijskih izvora se vrši plaćanje usluga neustavnog lobiranja. Podnosilac zahtjeva navodi da u budžetu za 2026. godinu budžetska stavka 488100 iznosi 15.000.000,00 KM, ali podnosilac zahtjeva smatra važnim da Ustavni sud prilikom odlučivanja ima u vidu budžetsku potrošnju iz 2025. godine koja se dovodi u direktnu uzročno-posljedičnu vezu s predmetom zahtjeva za rješavanje spora. U tački 9. Ugovora predviđeno je da se Ugovor zaključuje na period od dvije godine, uz mogućnost produženja na osnovu međusobnog dogovora. Podnosilac zahtjeva smatra da navedeno ukazuje da ciljevi Ugovora u kontinuitetu imaju štetne posljedice po ustavnopravni poredak u Bosni i Hercegovini, pa je potrebno hitno obustaviti realizaciju tih ciljeva, zbog čega on traži donošenje privremene mjere. Podnosilac zahtjeva smatra da je važno da Ustavni sud zaustavi nezakonita i neustavna budžetska izdvajanja iz budžeta Republike Srpske za lobiranje i u 2026. godini jer se stalno zaključuju novi ugovori. U februaru 2026. godine objavljena je vijest da je Vlada potpisala novi ugovor o lobiranju vrijedan 3.000.000,00 KM, a premijer Vlade je 7. februara 2026. godine saopštio da je "Republika Srpska platila 1.300.000,00 KM za lobiranje firmi koju su osnovali Amerikanci." Podnosilac zahtjeva smatra da je iznio relevantne pokazatelje iz kojih nesporno proizlazi da se finansiranje spornog lobiranja vrši iz budžeta Republike Srpske, odnosno da se plaćanje vrši javnim novcem poreznih obveznika iz entiteta Republika Srpska, ali i svih građana Bosne i Hercegovine kroz sistem naplate i raspodjele prihoda od indirektnih poreza.

7. Radi sprečavanja štetnih posljedica koje bi moglo izazvati daljnje lobiranje za ciljeve koji su neustavni, koje se finansira javnim novcem poreznih obveznika iz cijele Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva traži donošenje privremene mjere kojom bi se obustavile sporne isplate iz budžeta Republike Srpske, koje su u vezi s aktivnostima organa vlasti, institucija i službenih i odgovornih lica, koje se odnose na lobiranje za neustavne i nezakonite ciljeve koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, zakonima Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda i odlukama institucija Bosne i Hercegovine.

8. Podnosilac zahtjeva je u dopuni zahtjeva informirao Ustavni sud da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine donijelo obavijest o neprovođenju istrage broj T20 0 KTT 002814626 od 15. maja 2026. godine protiv Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, za krivična djela napada na ustavni poredak i ugrožavanje teritorijalne cjeline. Krivičnu prijavu je podnijelo više članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vezi sa sklapanjem Ugovora. Podnosilac zahtjeva je akt Tužilaštva Bosne i Hercegovine dostavio na uvid.

b) Odgovor na zahtjev

9. Narodna skupština je u odgovoru navela da zahtjev nije podnesen u skladu sa članom VI Ustava Bosne i Hercegovine, niti sa članom 19. Pravila Ustavnog suda, te da je dopustiv samo u odnosu na podnosioca zahtjeva. Dalje, u odgovoru se navodi da zahtjev nije dopustiv jer ne postoji spor između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske zbog toga što ne postoji odluka Republike Srpske da uspostavlja specijalni paralelni odnos s nekom od susjednih država, a da je to suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Narodna skupština navodi da za osporavanje takve vrste pravnih akata nema ustavnog osnova, te da, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, osporeni akti ne mogu biti predmet ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom. Prema mišljenju Narodne skupštine, navodi iz zahtjeva o sadržaju akata također izlaze van okvira nadležnosti Ustavnog suda.

10. Narodna skupština je navela da, ukoliko Ustavni sud odluči da razmatra zahtjev u meritumu, navodi podnosioca zahtjeva su neosnovani jer su, prema članu III/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, entiteti nadležni za usvajanje i izvršavanje svojih budžeta jer ostvaruju izvorne prihode, tako da institucije Bosne i Hercegovine u tom smislu nemaju nikakve kompetencije u odnosu na njih, osim u pogledu sredstava koja su entiteti, prema čl. III/1. i VIII/3. Ustava Bosne i Hercegovine, dužni osigurati za funkcioniranje institucija Bosne i Hercegovine. Dalje, Narodna skupština je navela da je predmet osporavanja Ugovor koji ne predstavlja opći pravni akt kojim bi se regulirala određena pravna situacija za neodređeni broj lica i situacija, već se Ugovor odnosi isključivo na ugovorne strane, pa time on ne može biti predmet ocjene ustavnosti. U odgovoru se navodi da je nejasno šta je predmet zahtjeva za rješavanje spora, te iz čega on proizlazi i, konačno, koji opći pravni akt Republike Srpske nije u saglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine. Odluka o usvajanju drugog rebalansa budžeta Republike Srpske za 2025. godinu predstavlja opći pravni akt temporalnog karaktera jer je vremenski ograničena za izvršenja budžeta za 2025. godinu, što implicira da se osporava odluka koja nije u primjeni. Dalje se navodi da je Zakonom o budžetskom sistemu Republike Srpske propisan način pripreme i donošenja budžeta, dok se Zakonom o izvršenju budžeta Republike Srpske za pripadajuću fiskalnu godinu definira način izvršenja budžeta. Budžetski korisnici su dužni da planirana budžetska sredstva troše u skladu s principima racionalnosti i štednje i u skladu s namjenom. Narodna skupština smatra da su prethodni rebalans budžeta Republike Srpske za 2025. godinu, kao i budžet Republike Srpske za 2026. godinu usvojeni u propisanoj proceduri, te u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Republike Srpske.

11. Narodna skupština se u odgovoru posebno osvrnula na sadržaj Ugovora u kojem se, suprotno navodima iz zahtjeva, ne uočava ništa sporno. U vezi sa spominjanjem predsjednika Milorada Dodika u tekstu Ugovora u vezi s obavljanjem funkcije predsjednika Republike Srpske, Narodna skupština je navela da je imenovanom funkcija predsjednika Republike Srpske prestala Odlukom Narodne skupštine koja je objavljena u službenom glasilu 22. oktobra 2025. godine. Na taj način je osporavanje Ugovora iz tog razloga potpuno bespredmetno. Dalje se navodi da se odredbe i sadržaj Ugovora ne mogu dovesti u vezu s povredom bilo koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, navedeno je da odredbe Ustava Bosne i Hercegovine ne sadrže odredbe o pravu naroda na samoopredjeljenje, što samim tim ukazuje da Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži ni bilo kakvu zabranu za pokretanje pitanja koje bi dalo pravo određenom narodu na njegovo samoopredjeljenje. Stoga je, prema ocjeni Narodne skupštine, zaključak podnosioca zahtjeva da zaključivanje lobističkog ugovora vodi ka destabilizaciji ustavnog poretka proizvoljan i neosnovan. Dalje se navodi da se stav Republike Srpske o radu i djelovanju visokog predstavnika Christiana Schmidta opravdava zahtjev za osiguranje podrške Vlade SAD-a u rješavanju tog pitanja ne može smatrati kršenjem odredaba Ustava Bosne i Hercegovine. Narodna skupština smatra da Republika Srpska ima legitimno pravo da brani i dokazuje osnovanost tvrdnji da se Christian Schmidt ne može smatrati visokim predstavnikom i da njegove odluke ne predstavljaju odluke visokog predstavnika. Isto tako, Republika Srpska ima legitimno pravo da dokazuje opravdanost tvrdnje o nezakonitosti raspisivanja izbora za 23. novembar 2025. godine kao posljedice nelegitimnih odluka koje je donio Christian Schmidt, a koje su provele institucije Bosne i Hercegovine. Predloženo je da se zahtjev o postojanju spora s entitetom Republika Srpska, kao i zahtjev za donošenje privremene mjere odbiju kao očigledno neosnovani.

IV. Relevantni propisi

12. U Ustavu Bosne i Hercegovine relevantne odredbe glase:

Član I stav (2)

2. Demokratska načela

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

Član III stav 3. tačka b)

Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta

3. Pravni poredak i nadležnosti institucija

b) Entiteti i sve njihove administrativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.

Član VI stav 5.

Ustavni sud

5. Odluke

Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

13. Odluka o usvajanju Budžeta RS za 2026. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 114/25) u relevantnom dijelu glasi:

Naziv potrošačke jedinice: Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju

Broj ministarstva: 21

Broj budžetske organizacije: 59

Broj potrošačke jedinice: 001



14. Odluka o usvajanju Drugog rebalansa budžeta RS za 2025. godinu ("Službeni glasnik RS" broj 109/25) u relevantnom dijelu glasi:

Naziv potrošačke jedinice: Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju

Broj ministarstva: 21

Broj budžetske organizacije: 59

Broj potrošačke jedinice: 001



15. Ugovor o konsultantskim uslugama od 6. septembra 2025. godine, koji su zaključili Mladen Filipović u ime i za račun Republike Srpske kao nalogodavca s jedne strane i Ari Ben-Menashe u ime "Dickens & Madson (Canada) Inc". kao nalogoprimac s druge strane, dostavljen na uvid u prilogu zahtjeva, u relevantnom dijelu glasi:

Ovim putem nas angažujete, a mi prihvatamo angažman, u skladu s odredbama navedenim u nastavku, radi pružanja usluga lobiranja pred izvršnom i/ili zakonodavnom granom vlasti Sjedinjenih Američkih Država, Ministarstvom finansija SAD-a i uvaženim sekretarom za finansije Scottom Bessentom, Kraljevinom Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Evropskom unijom, Ujedinjenim nacijama, Regionalnim vijećem za saradnju, te svim drugim državama ili organizacijama koje, u koordinaciji s Vama, budemo smatrali ključnim, a sve s ciljem osiguravanja njihove političke podrške radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske, na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom. Krajnji cilj je nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine. Također ćemo nastojati osigurati podršku Vlade Sjedinjenih Američkih Država za smjenu Christiana Schmidta s funkcije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, te osudu, kako se navodi, pristrasnih odluka ovog predstavnika. Mi ćemo se zalagati za poništenje, kako se navodi, nezakonitog raspisivanja izbora za 23. 11. 2025. godine. Lobirat ćemo za ukidanje svih sankcija Ministarstva finansija SAD-a (OFAC), kao i svih drugih sankcija, uključujući lične i porodične sankcije, sankcije vezane za poslovne interese i saradnike, te za sve osobe ili subjekte označene kao "ZNAČAJNI AKTERI KOJI DOPRINOSE FINANSIJSKOJ MREŽI POVEZANOJ S DODIKOM", kao i one sankcionisane kao "ORGANIZATORI DANA REPUBLIKE SRPSKE". Lobirat ćemo kod Vlade SAD-a da osudi i ospori, kako se navodi, pristrasne odluke institucija Bosne i Hercegovine protiv interesa srpskog naroda i njegovog legitimno i demokratski izabranog rukovodstva, na čelu s predsjednikom Dodikom. U sklopu angažmana, predviđeno je organizovanje sastanaka predsjednika Dodika s prestolonasljednikom Saudijske Arabije u najkraćem mogućem roku. Također ćemo organizovati sastanak s predsjednikom UAE krajem septembra 2025. godine. Predsjednik Dodik će imati sastanke s visokim zvaničnicima SAD-a u Saudijskoj Arabiji, a potom i s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država.

1. Naše lobističke usluge obuhvataju i održavanje kontakata s izvršnom i/ili zakonodavnom granom navedene vlade i/ili vlada i njihovih agencija, za koje Vi, u konsultaciji s nama, ocijenite da su svrsishodni, radi zagovaranja uspostavljanja i/ili održavanja zakonodavnih i/ili izvršnih politika povoljnih za Vaše interese, kao i radi uklanjanja ili sprečavanja politika koje su nepovoljne za Vaše interese.

(…)

3. Ostale usluge, u obimu u kojem budu međusobno dogovorene, mogu uključivati pomoć u obezbjeđivanju ključnog osoblja, organizovanju obuka, nabavci opreme, pružanju tehničke podrške i razvojne pomoći, prema potrebi. Također ćemo pružati podršku u oblasti medijskih usluga i međunarodnih odnosa s javnošću.

4. Naknada za ovaj Ugovor o konsultantskim uslugama iznosi 2.000.000,00 USD i plativa je po potpisivanju ovog ugovora, putem bankovnog transfera na sljedeći račun:

(…)

5. Sve uobičajene neposredne troškove snosit ćemo mi, dok će se izmirenje neuobičajenih ili vanrednih neposrednih troškova regulisati posebnim međusobnim dogovorom strana.

6. Redovno ćemo Vas u potpunosti informisati o svim našim ima poduzetim u Vaše ime.

7. Razvit ćemo set smjernica u okviru kojih ćemo imati diskreciono pravo da djelujemo u Vaše ime, uvijek u skladu s Vašim konkretnim uputama.

8. (…) Kako bismo bili u mogućnosti efikasno zastupati Vaše interese, saglasni ste da ćete s nama u potpunosti sarađivati i bez odlaganja nam dostavljati sve potrebne informacije.

9. Ovaj ugovor zaključuje se na period od dvije (2) godine, uz mogućnost produženja na osnovu međusobnog dogovora.

10. Ovaj dopis o sporazumu predstavlja cjelokupan sporazum između strana.

11. Ovaj Ugovor o konsultantskim uslugama, kao i svi dokumenti koji se na njega odnose, mogu biti potpisani i razmijenjeni između potpisnika putem faksa ili e-maila, pri čemu će takva verzija, dostavljena faksom ili e-mailom, imati pravno dejstvo originalnog dokumenta potpisanog svojeručnim potpisom.

Ukoliko navedeno tačno odražava Vaše razumijevanje našeg sporazuma, molimo da to potvrdite potpisivanjem u nastavku. Ovim činom dopis će predstavljati obavezujući sporazum između nas.

16. Dodatak Ugovoru o konsultantskim uslugama zaključenom 6. septembra 2025. godine u relevantnom dijelu glasi:

Iznos od 1.000.000,00 USD će biti uplaćen na sljedeći račun:

(…)

Navedeni iznos bit će isplaćen u skladu s postignutim dogovorom.

17. Dodatak broj 2 Ugovoru o konsultantskim uslugama zaključenom 6. septembra 2025. godine u relevantnom dijelu glasi:

Pored iznosa od 3.000.000,00 USD koji je već zaprimljen, dodatni iznos od 1.000.000,00 USD bit će uplaćen na sljedeći račun:

(…)

Navedeni iznos bit će isplaćen u skladu s postignutim dogovorom. Ovaj iznos je već odobren od strane predsjednika.

18. Dodatak A uz Izjavu o registraciji u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata iz 1938. godine, s izmjenama i dopunama, u relevantnom dijelu glasi:

[…]

1. Ime registranta: Dickens & Madson Canada Inc.

2. Broj registracije: 6200

3. Primarna adresa registranta: […]

4. Ime stranog nalogodavca: Republika Srpska

5. Adresa stranog nalogodavca: 1 Trg Republike Srpske Banjaluka, Bosna i Hercegovina

6. Država/regija koju predstavlja: Bosna i Hercegovina

7. Naznačite da li je strani nalogodavac jedno od slijedećih: […]

Strana politička stranka

[…]

9. Ako je strani nalogodavac strana politička stranka, navesti:

a) ime i funkciju službenog lica sa kojim registrant ostvaruje kontakt:

Mladen Filipović, direktor Predstavništva Republike Srpske u Beču, Austrija

b) Cilj, misija ili svrha strane političke stranke

Republika Srpska nastoji osigurati podršku Sjedinjenih Američkih Država i ostvariti nezavisnost od Bosne i Hercegovine.

[…]

19. Dodatak B uz Izjavu o registraciji u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata iz 1938. godine, s izmjenama i dopunama, u relevantnom dijelu glasi:

Registrant je dužan, kao Prilog B, dostaviti kopije svakog pisanog ugovora, kao i uslove i odredbe svakog usmenog sporazuma sa svojim stranim nalogodavcem, uključujući sve izmjene i dopune takvih sporazuma, ili - ukoliko ugovor ne postoji – potpuni opis svih okolnosti na osnovu kojih registrant djeluje kao agent stranog nalogodavca. Obaveza se ispunjava podnošenjem elektronskog obrasca Dodatak B putem stranice: […].

[…]

1. Ime registranta: Dickens & Madson Canada Ine.

2. Broj registracije: 6200

3. Ime stranog nalogodavca: Republika Srpska

[…]

8. U potpunosti opišite prirodu i način izvršenja gore navedenog sporazuma ili razumijevanja:

Pogledati priloženi Ugovor o konsultantskim uslugama i dva zasebna dodatka između strana. Ugovor o konsultantskim uslugama, datiran 06. 09. 2025. godine, predviđa plaćanje naknada i troškova od strane Stranog nalogodavca Registrantu, uz avans u iznosu od 2.000.000,00 USD, koji je zaprimljen na dan ili oko 12. 09. 2025. godine. Prvi dodatak, datiran 06. 09. 2025. godine, predviđa dodatnu uplatu od 1.000.000,00 USD, koja je zaprimljena na dan ili oko 19. 09. 2025. godine. Drugi dodatak, datiran 20. 09. 2025. godine, predviđa dodatnu uplatu od 1.000.000,00 USD, koja do dana podnošenja ove prijave NIJE zaprimljena. Nakon prijema početnog avansa i uplate po prvom dodatku, Registrant je započeo pružanje usluga u ime stranog nalogodavca u skladu s odredbama Ugovora o konsultantskim uslugama.

[…]

V. Dopustivost

20. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

21. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

[...]

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

22. Zahtjev za rješavanje spora podnio je Denis Zvizdić, prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što znači da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

23. Nakon što je utvrđeno da je zahtjev podnio ovlašteni subjekt, Ustavni sud će utvrditi da li pitanja koja se pokreću zahtjevom ulaze u nadležnost Ustavnog suda, kako je to propisano članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi u vezi s pitanjem postojanja ustavnog spora zauzeo stav da "akti i aktivnosti jednog od entiteta mogu pokrenuti pitanje postojanja spora između tog entiteta i Bosne i Hercegovine o nekom pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine za čije rješavanje je jedino nadležan Ustavni sud". Pri tome je Ustavni sud protumačio da spor ne može proizlaziti iz redovnih pozitivnopravnih propisa, već se mora ticati određenog pitanja koje je regulirano samim Ustavom Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema odredbi člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se, između ostalog, prema ovom ustavu javlja između BiH i jednog entiteta (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/08 od 3. jula 2009. godine, tačka 38, i U-2/22 od 26. maja 2022. godine, tač. 75–78. s referencama na drugu praksu Ustavnog suda, dostupna na www.ustavnisud.ba).

24. Imajući u vidu sadržaj zahtjeva i osporene akte, Ustavni sud ukazuje na stav izražen u Odluci broj U-15/08 (op. cit., tač. 28. i 29), u kojoj je postavljeno pitanje usklađenosti akata Vlade Republike Srpske i aktivnosti preduzetih preko ovlaštenog agenta radi predstavljanja interesa Republike Srpske pred drugim državama i međunarodnim organizacijama koje su se finansirale iz budžetskih sredstava Republike Srpske sa čl. III/1.a) i b), III/3.b), V/3.a) i c) i V/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da se, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, "radi o predmetu koji pokreće pitanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u vezi s ustavnim pitanjem poštovanja podjele nadležnosti iz člana III/1.a) i b) Ustava Bosne i Hercegovine, te pitanja iz čl. III/3.b), V/3.a) i c) i V/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine." Naime, Ustavni sud je naveo da "entiteti imaju ustavni osnov za donošenje entitetskih budžeta kojima se utvrđuje finansijski okvir prihoda i rashoda. U konkretnom slučaju, usvajanje takvog budžeta kojim se vrši raspodjela sredstava, između ostalog, i za predstavljanje Republike Srpske u inostranstvu, samo po sebi nije suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine zato što ne predstavlja preuzimanje ili miješanje u vanjsku politiku i vanjskotrgovinsku politiku Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud smatra da se pitanje poštovanja ustavne podjele nadležnosti između Bosne i Hercegovine i entiteta može pokrenuti u slučaju da aktivnosti koje preduzimaju entitetski dužnosnici i koje se finansiraju iz entitetskog budžeta predstavljaju miješanje ili preuzimanje neke od nadležnosti Bosne i Hercegovine" (ibid., tačka 35). Stoga, Ustavni sud je zaključio da je, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, "jedini nadležan da odlučuje o predmetnom sporu".

25. Praksu iz navedenog predmeta u kontekstu dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je slijedio u predmetu broj U-15/09 u kojem je postavljeno pitanje da li je Vlada Republike Srpske upućivanjem izvještaja Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija o situaciji u Bosni i Hercegovini preuzela ustavne nadležnosti Bosne i Hercegovine u oblasti vođenja vanjske politike. U citiranom predmetu je zaključeno da predmet pokreće pitanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u vezi s ustavnim pitanjem poštovanja podjele nadležnosti iz člana III/1.a) Ustava Bosne i Hercegovine, te pitanja iz čl. V/3.a) i c) i V/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, te je, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud nadležan da odlučuje o predmetnom sporu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/09 od 27. marta 2010. godine, tač. 31–35, dostupna na www.ustavnisud.ba).

26. U konkretnom slučaju postavlja se pitanje da li akti i aktivnosti entiteta Republika Srpska koje su preduzete radi izvršenja spornih budžetskih stavki u dijelu kojim se finansira Ugovor čiji je krajnji cilj usmjeren ka "nezavisnosti Republike Srpske od Bosne i Hercegovine" mogu pokrenuti ustavnopravni spor s Bosnom i Hercegovinom. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da iz sadržaja Ugovora proizlazi da sporno lobiranje predstavlja akte i aktivnosti kojima se pokreće pitanje nesaglasnosti ciljeva lobiranja sa stavovima Ustavnog suda i Ustavom Bosne i Hercegovine. Narodna skupština u odgovoru nije osporila da su finansijska sredstva po osnovu Ugovora isplaćena iz entitetskih budžetskih sredstava, osim što je navela da je usvajanje budžeta i rebalansa budžeta provedeno u skladu sa zakonom i da se radi o budžetskim sredstvima prikupljenim po osnovu izvornih prihoda, tako da institucije Bosne i Hercegovine u tom smislu nemaju nikakve kompetencije u odnosu na njih. U vezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje da se zahtjevom ne pokreće pitanje da li su budžet i rebalans budžeta provedeni u zakonom propisanoj proceduri jer podnosilac zahtjeva to i ne osporava, pa se taj argument za pobijanje zahtjeva ukazuje neosnovanim. Dalje, Ustavni sud smatra da su navodi Narodne skupštine da se finansiranje vrši iz izvornih sredstava Republike Srpske, kao i navodi o privremenom karakteru budžeta irelevantni za utvrđivanje spora u konkretnom slučaju. Kako je već navedeno, odlučujuće za dopustivost zahtjeva jest da li osporeni akti i aktivnosti koje je preduzeo entitet Republika Srpska koji se finansira budžetskim sredstvima pokreću pitanje da li takvi akti i aktivnosti izlaze van okvira njihove ustavne nadležnosti.

27. Shodno tome, imajući u vidu da je članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da je Ustavni sud nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu, te navode iz zahtjeva u svjetlu ukazane prakse, Ustavni sud zaključuje da su akti i aktivnosti koje je preduzela Republika Srpska na provođenju budžetskih stavki u vezi s Ugovorom doveli do "spora" između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska o pitanju iz Ustava Bosne i Hercegovine, za čije rješavanje je jedino nadležan Ustavni sud.

VI. Meritum

28. Podnosilac zahtjeva smatra da osporeni akti nisu saglasni sa čl. I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, podnosilac zahtjeva je ukazao da sadržaj Ugovora ukazuje da se u ime i po nalogu Republike Srpske angažiraju strane lobističke agencije za protivustavno djelovanje protiv Bosne i Hercegovine i narušavanje njenog ustavnog poretka, koje se finansira iz budžetskih sredstava entiteta Republika Srpska.

29. Ustavni sud podsjeća da entiteti imaju ustavni osnov za donošenje entitetskih budžeta kojima se utvrđuje finansijski okvir prihoda i rashoda (op. cit., U-15/08, tačka 35). U konkretnom slučaju postavlja se pitanje da li su ciljevi lobiranja koje nalogoprimac provodi u ime i za račun nalogodavca (Republika Srpska), a koje se finansiraju iz entitetskih budžetskih sredstava u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

30. U svojoj dosadašnjoj praksi član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine tumačen je na način da uključuje princip vladavine prava. Kao što je Ustavni sud naglasio u praksi, princip vladavine prava nije ograničen samo na formalno poštovanje ustavnosti i zakonitosti, već zahtijeva da svi pravni akti (zakoni, propisi i sl.) imaju određen sadržaj, odnosno kvalitet primjeren demokratskom sistemu tako da služe zaštiti ljudskih prava i sloboda u odnosima građana i tijela javne vlasti u okviru demokratskog političkog sistema (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-21/25 od 22. januara 2026. godine, tačka 23. s referencama na drugu praksu Ustavnog suda, dostupno na www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud je naglasio da standard kvaliteta zakona traži da zakonska odredba bude dostupna licima na koja se primjenjuje (transparentnost) i da bude za njih predvidiva, to jest dovoljno jasna i precizna da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obaveze do stepena koji je razuman u datim okolnostima kako bi se prema njima mogli ponašati (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/18 od 29. novembra 2018. godine, tačka 26, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud naglašava da princip vladavine prava podrazumijeva da svi zakoni, drugi propisi, kao i postupci nosilaca vlasti moraju biti u skladu s Ustavom. Osim toga, taj princip zahtijeva da svi entitetski i kantonalni ustavi, zakoni i drugi propisi koji se donose moraju biti usklađeni s ustavnim principima. To dalje znači da pravni sistem počiva na hijerarhiji pravnih akata, počevši od ustava kao najvišeg pravnog akta pa do podzakonskih akata (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U-21/16 od 1. juna 2017. godine, tačka 19, i U-6/06 od 29. marta 2008. godine, tačka 22).

31. Dalje, funkcionalnost Bosne i Hercegovine kao države nije prosti zbir funkcionalnosti pojedinih teritorijalno-administrativnih nivoa vlasti i njihovih nadležnosti, već harmonija svih nivoa vlasti, koja se, između ostalog, očituje i kroz normativnu hijerarhiju koju Ustav Bosne i Hercegovine nedvosmisleno utvrđuje u članu III/3.b) Ustava BiH, odnosno kroz harmonizaciju pravnih propisa u pravnom sistemu prema njihovoj hijerarhiji, u kojoj Ustav Bosne i Hercegovine zauzima najviše mjesto (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/21 od 28. septembra 2023. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba).

32. Ustavni sud podsjeća da tumačenje člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 72. Pravila Ustavnog suda ukazuje na to da se ustavni principi konačnosti i obaveznosti odluka Ustavnog suda ostvaruju kroz tri pravne obaveze iz člana 72. Pravila Ustavnog suda, a to su obaveze poštovanja, provođenja i izvršenja odluka Ustavnog suda. Poštovanje odluka Ustavnog suda odnosi se na opću obavezu svih fizičkih i pravnih lica da priznaju konačnost i obavezujući karakter odluka Ustavnog suda. To znači da se odluke ne mogu ignorirati ili osporavati drugim pravnim sredstvima, osim kada su ispunjeni uvjeti za njihovo preispitivanje. Provođenje odluka Ustavnog suda spada u nadležnosti svih tijela javnih vlasti koja su dužna da preduzimaju pravne korake kako bi odluke proizvele pravne efekte u praksi. Ta obaveza je naročito relevantna za tijela vlasti koja su donijela pravne akte koji su proglašeni neustavnim. Ustavni sud ističe da provođenje njegove odluke ne podrazumijeva samo donošenje novih ili izmjenu postojećih zakonskih i podzakonskih akata, niti se može smatrati da je ograničeno samo na formalno usklađivanje propisa. Provođenje obuhvata i dužnost svih tijela vlasti da se suzdrže od bilo kakvih radnji koje bi se zasnivale na pravnom aktu ili odredbi koji su proglašeni neustavnim. Takvo tumačenje proizlazi iz pravne prirode odluka Ustavnog suda, koje su konačne i obavezujuće i imaju djelovanje erga omnes, a s ciljem očuvanja ustavnih principa vladavine prava, pravne sigurnosti i efektivne zaštite ustavnosti i ljudskih prava. Na kraju, izvršenje odluka Ustavnog suda se konkretno odnosi na mehanizam pravne prisile, kada nadležna tijela (izvršna vlast, zakonodavna tijela ili sudovi) ne postupe u skladu s odlukom Ustavnog suda. Pri tome je važno naglasiti da obaveza izvršenja odluka Ustavnog suda obuhvata ne samo izreku već i obrazloženje, uključujući i pravna shvatanja i razloge na kojima je izreka zasnovana, što je Ustavni sud izričito potvrdio u više navrata (vidi Ustavni sud, Rješenje o neizvršenju broj U-12/24 od 10. jula 2025. godine, tačka 7. s referencama na drugu praksu Ustavnog suda, dostupno na www.ustavnisud.ba).

33. Ustavni sud zapaža da lobiranje predstavlja organizirano i strukturirano zagovaranje određenih interesa kojim se nastoji utjecati na donosioce odluka u vlasti. Ta aktivnost obuhvata komunikaciju, argumentiranje i prijenos informacija prema tijelima vlasti kako bi se zaštitili interesi onih koji finansiraju lobiranje. Bosna i Hercegovina nema jedinstven državni zakon o lobiranju, niti je ta oblast formalno prepoznata i zakonski uređena na nivou institucija Bosne i Hercegovine. Stoga se lobiranje u Bosni i Hercegovini ne tretira kao zakonska djelatnost. Zbog nedostatka pravnog okvira, u Bosni i Hercegovini ne postoje zvanični registri lobista, niti jasna pravila o tome ko i na koji način može utjecati na donosioce odluka.

34. Podnosilac zahtjeva je apostrofirao više ciljeva Ugovora koje smatra neustavnim: nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine kao krajnji cilj lobiranja; politička podrška radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske "na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom"; osuda odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta i poništenje nezakonitog raspisivanja izbora za 23. novembar 2025. godine i ukidanje svih pristrasnih odluka institucija Bosne i Hercegovine protiv interesa srpskog naroda i njegovog legitimno i demokratski izabranog rukovodstva na čelu s "predsjednikom" Dodikom; ukidanje svih sankcija Ministarstva finansija SAD-a (OFAC), kao i svih drugih sankcija za one sankcionirane kao "organizatori Dana Republike Srpske".

35. U konkretnom slučaju Republika Srpska je kao nalogodavac angažirala lobističku agenciju iz Kanade s kojom je 6. septembra 2025. godine zaključila Ugovor (o lobiranju) u Predstavništvu Republike Srpske u Beču na period od dvije godine, uz mogućnost produženja. Usluge lobiranja finansira nalogodavac, tj. Republika Srpska, iz budžeta Republike Srpske, što Narodna skupština u odgovoru nije osporila. Podnosilac zahtjeva smatra da su ciljevi lobiranja neustavni i suprotni interesima Bosne i Hercegovine. Stoga će se Ustavni sud fokusirati na ciljeve koje je podnosilac zahtjeva apostrofirao kao neustavne. U vezi s tim, Ustavni sud će najprije ukazati na svoju praksu, a zaključak o ustavnosti ciljeva će donijeti u odnosu na krajnji cilj lobiranja – "nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine".

36. Podnosilac zahtjeva je naveo da je zabrinjavajuće i vrlo opasno to što je krajnji cilj lobističkih aktivnosti usmjeren "ka nezavisnosti Republike Srpske od Bosne i Hercegovine", što jasno proizlazi iz sadržaja Ugovora ali i Dodatka A uz Izjavu o registraciji (vidi Relevantni propisi). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Djelimičnoj odluci broj U-5/98 ispitivao ustavnost Preambule Ustava Republike Srpske u kojoj je, između ostalog, bilo navedeno "neotuđivo i neprenosivo pravo srpskog naroda na samoopredjeljenje" (vidi Ustavni sud, Djelimična odluka broj U-5/98 od 30. juna i 1. jula 2000. godine). U toj odluci Ustavni sud je ukazao da "postojanje ustava, naziv 'Republika' ili državljanstvo nisu per se dokaz državnosti. Iako je u saveznim državama često slučaj da sastavni entiteti imaju ustav, čak i da mogu biti nazivani republikama ili davati državljanstvo, svi ti institucionalni elementi su dodijeljeni ili garantirani saveznim ustavom. Isto vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu" (idem, tačka 28). Dalje je ukazano da član I/1. Ustava BiH očigledno ustanovljuje činjenicu da jedino Bosna i Hercegovina nastavlja "svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, s unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom". Zatim, član I/3. uspostavlja dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku – kao sastavne dijelove države Bosne i Hercegovine. Nadalje, kao što se može vidjeti, npr. iz člana III/2. Ustava BiH, entiteti su podređeni suverenitetu Bosne i Hercegovine. Za razliku od primjera sastavnih jedinica saveznih država koje se i same nazivaju državama, u slučaju Bosne i Hercegovine je iz ovog jasno da Ustav BiH nije priznao Republiku Srpsku niti Federaciju Bosne i Hercegovine kao "države", već ih, umjesto toga, naziva "entitetima" (idem, tačka 29). Slijedom navedenog, Ustavni sud je zaključio da Ustav Bosne i Hercegovine ne ostavlja prostora za bilo kakav "suverenitet" entiteta ili pravo na "samoorganiziranje" zasnovano na ideji "teritorijalne odvojenosti" (idem, tačka 30). Stoga je utvrdio da sva navođenja suvereniteta, državne samostalnosti, stvaranja države, te svestranog i tijesnog povezivanja Republike Srpske s drugim državama srpskog naroda u odredbama Preambule Ustava Republike Srpske krše član I/1. u vezi sa članom I/3. i članom III/2.a) i 5. Ustava Bosne i Hercegovine, koji garantiraju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine (idem, tačka 32). Iz ukazane prakse, koju Ustavni sud dosljedno slijedi, proizlazi da prema Ustavu Bosne i Hercegovine entiteti nemaju pravo na samoopredjeljenje koje bi dozvolilo samoorganizaciju i teritorijalno otcjepljenje jer je to u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, a taj stav je konačan i obavezujući u smislu člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Takav stav Ustavni sud dosljedno slijedi (op. cit., U-13/25, tačka 36).

37. Podnosilac zahtjeva dovodi u pitanje ustavnost cilja lobiranja kojim se osigurava politička podrška radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske "na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom". U vezi s tim ciljem lobiranja podnosilac zahtjeva smatra da nije usklađen s odlukama Bosne i Hercegovine i Ustavom Bosne i Hercegovine jer je Ugovor zaključen 6. septembra 2025. godine u vrijeme kada je Miloradu Dodiku prestao mandat predsjednika Republike Srpske. Ustavni sud podsjeća da je u praksi razmatrao to pitanje u Odluci broj U-29/25 u kojoj je navedeno da su pravne posljedice osude Milorada Dodika u vidu prestanka mandata predsjednika Republike Srpske nastupile ex lege danom pravosnažnosti osuđujuće krivične presude, shodno članu 115. stav (1) KZBiH. Dakle, presuda Suda BiH je nesporno postala pravosnažna 12. juna 2025. godine, tj. danom njenog donošenja. Stoga, u postupku oduzimanja mandata pred CIK-om i Sudom BiH nije bilo neizvjesnosti, već je, kako je već rečeno, CIK bio dužan da provede pravne posljedice osude i konstatira prestanak mandata s danom pravosnažnosti osuđujuće krivične presude, shodno članu 1.10 stav 1. Izbornog zakona BiH. Iz navedenog proizlazi da CIK nije utvrđivao da li je taj mandat prestao ili ne, već je samo postupao u skladu s obavezujućom presudom Suda BiH i izvršavao pravne posljedice koje je ona proizvela od 12. juna 2025. godine kao dana njene pravosnažnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-29/25 od 22. januara 2026. godine, tačka 67, dostupna na www.ustavnisud.ba). Narodna skupština u odgovoru navodi da je Miloradu Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske prestao 22. oktobra 2025. godine, što je suprotno odlukama institucija Bosna i Hercegovine.

38. U vezi s lobističkim ciljem usmjerenim na osudu visokog predstavnika Christiana Schmidta i poništenje nezakonitog raspisivanja izbora 23. novembra 2025. godine, te ukidanje svih pristrasnih odluka institucija Bosne i Hercegovine protiv interesa srpskog naroda i njegovog legitimno i demokratski izabranog rukovodstva na čelu s predsjednikom Dodikom, Ustavni sud napominje da je u više svojih odluka izrazio stav da ovlaštenja visokog predstavnika proizlaze iz Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma, relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Bonske deklaracije, te da ta ovlaštenja nisu podložna kontroli Ustavnog suda, kao ni vršenje tih ovlaštenja. Međutim, kada visoki predstavnik intervenira u pravni sistem Bosne i Hercegovine supstituirajući domaće vlasti, tada djeluje kao vlast Bosne i Hercegovine, a zakoni koje donosi su prirode domaćih zakona te se moraju smatrati zakonima Bosne i Hercegovine, čija je saglasnost s Ustavom Bosne i Hercegovine podložna kontroli Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-9/00 od 3. novembra 2000. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 1/01, Odluka broj U-16/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 13/01 i Odluka broj U-25/00 od 23. marta 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 17/01). Odluke visokog predstavnika kojima se intervenira u pravni sistem Bosne i Hercegovine može ispitati Ustavni sud ukoliko takav zahtjev podnese ovlašteno lice (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti i meritumu br. U-43/25 od 2. jula 2026. godine i U-27/22 od 23. marta 2023. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Dalje, u praksi je navedeno da entiteti (ili druge administrativne jedinice Bosne i Hercegovine) moraju poštovati obaveze koje im se nalažu zakonima koje su donijele institucije Bosne i Hercegovine. Činjenica da te obaveze nisu ispoštovane može dovesti do kršenja odredbi Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/11 od 27. maja 2011. godine, tačka 52, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/11). Ta obaveza odnosi se i na pravosnažne odluke institucija Bosne i Hercegovine. U tom pravcu Ustavni sud podsjeća da je u praksi naveo da poštovanje pravosnažnih presuda Suda BiH i odluka CIK-a donesenih radi njihovog provođenja predstavlja ustavnu obavezu koja proizlazi iz čl. I/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

39. Podnosilac zahtjeva smatra da je neustavno lobirati za ukidanje svih sankcija Ministarstva finansija SAD-a (OFAC), kao i svih drugih sankcija za one sankcionirane kao "organizatori Dana Republike Srpske". Podnosilac zahtjeva smatra da se lobistički cilj koji se finansira iz entitetskih budžetskih sredstava ne može odnositi na nešto što je u praksi Ustavnog suda utvrđeno da je neustavno. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj U-3/13 predmet razmatranja bio zahtjev kojim je osporen Zakon o praznicima Republike Srpske, a kojim je bilo određeno da se Dan Republike Srpske praznuje 9. januara. Ustavni sud je zaključio da "izbor 9. januara kao datuma obilježavanja praznika Dan Republike nema simboliku kolektivnog zajedničkog sjećanja koje može doprinijeti jačanju kolektivnog identiteta kao vrijednostima koje imaju poseban značaj u multietničkom društvu koje se zasniva na uvažavanju i poštovanju različitosti kao osnovnih vrijednosti modernog demokratskog društva. U tom smislu, izbor 9. januara za obilježavanje Dana Republike kao jednog od praznika entiteta koji predstavlja ustavnu kategoriju i koji kao takav mora predstavljati i sve građane Republike Srpske kojima i sâm Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava nije u skladu s ustavnom obavezom o nediskriminaciji u smislu prava grupa jer uspostavlja povlašteni položaj samo jednog, srpskog naroda, čiji su predstavnici 9. januara 1992. godine, bez učešća predstavnika Bošnjaka, Hrvata i Ostalih, donijeli Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine, koja predstavlja jednostrani akt (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/13 od 26. novembra 2015. godine, tačka 79, dostupna na www.ustavnisud.ba). Navedeni stav Ustavni sud je podržao u predmetu broj U-2/18 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/18 od 28. marta 2019. godine, tačka 87, dostupna na www.ustavnisud.ba).

40. Dakle, imajući u vidu jasne stavove Ustavnog suda koje u svojim odlukama kontinuirano ponavlja i dosljedno ih slijedi, te posebno da je krajnji cilj lobiranja usmjeren ka "nezavisnosti Republike Srpske od Bosne i Hercegovine", za Ustavni sud je sasvim dovoljno za zaključak da akti i aktivnosti jednog entiteta koji se finansiraju iz entitetskih budžetskih sredstava, a usmjereni su na lobističke ciljeve koji nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda i institucija Bosne i Hercegovine, nisu u skladu sa čl. I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud posebno naglašava da je nedopustivo izdvajati finansijska sredstva iz budžeta entiteta za ciljeve lobiranja za koje je Ustavni sud u praksi više puta jasno utvrdio da nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud također zapaža da se Republika Srpska kao nalogodavac u Dodatku A uz Izjavu o registraciji predstavila kao "strana politička stranka", što ukazuje da se ciljevi "strane političke stranke" koji nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine provode i finansiraju iz entitetskih budžetskih sredstava, što dodatno ukazuje na razmjere osporenog djelovanja po ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Pored toga, podnosilac zahtjeva je ukazao da je nakon Ugovora zaključen sličan ugovor o lobiranju u februaru 2026. godine, što ukazuje da se radi o kontinuiranim aktivnostima na lobiranju u ime i za račun entiteta Republika Srpska. Takva aktivnost entiteta svakako može biti problem ukoliko ciljevi tog ili sličnih ugovora nisu usklađeni s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda i odlukama institucija Bosne i Hercegovine, kao u konkretnom slučaju.

41. Odlučujući o djelovanju ove odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je donio odluku kojom je utvrdio da osporeni akti i aktivnosti Republike Srpske u vezi s provođenjem budžetskih stavki u vezi s Ugovorom nisu u skladu sa čl. I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud je, u skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda, naložio Narodnoj skupštini, Vladi i svim nadležnim organima u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim licima u tim institucijama, uključujući i predstavništva Republike Srpske u inostranstvu, da obustave sve aktivnosti u vezi s isplatama na osnovu spornog ugovora i ostalim budžetskim finansiranjem lobističkih usluga za ciljeve koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine.

42. Ustavni sud je za provođenje ove odluke zadužio Narodnu skupštinu kao zakonodavni organ koji odlučuje i usvaja budžet za svaku fiskalnu godinu, ali i Vladu kao izvršni organ, u čijoj su nadležnosti rad i aktivnosti koje preduzimaju predstavništva Republike Srpske u inostranstvu u okviru Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju Republike Srpske.

VII. Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da akti i aktivnosti entiteta Republika Srpska u vezi s provođenjem budžetskih stavki u vezi s Ugovorom kojim se putem kanadske agencije po nalogu Republike Srpske provode aktivnosti lobiranja za neustavne ciljeve nisu u skladu sa čl. I/2, III/3.b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. stav (4) Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev podnosioca zahtjeva za donošenje privremene mjere.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.