Službeni glasnik BiH, broj 43/26

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-25/25, rješavajući zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (sudija Davor Žilić), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 19. stav (1) tačka a), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlučujući o zahtjevu Suda Bosne i Hercegovine (sudija Davor Žilić) za ocjenu kompatibilnosti odredbi člana 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 63/23), člana 4. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 9/24) i člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/24),

utvrđuje se da su odredbe člana 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 63/23), člana 4. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 9/24) i člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/24) u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (sudija Davor Žilić) u dijelu zahtjeva za ocjenu kompatibilnosti odredbi čl. od 86. do 86i. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23, 9/24 i 50/24) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Sud Bosne i Hercegovine (sudija Davor Žilić; u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 13. augusta 2025. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti odredbe člana od 86. do 86i, odredbe člana 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 63/23), odredbe člana 4. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 9/24) i odredbe člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 50/24) sa članom 2. Aneksa II Ustava Bosne i Hercegovine koji reguliraju pitanje izvještavanja o imovini i interesima sudija, tužilaca i članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (2) Pravila Ustavnog suda, od Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda), Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom), Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i VSTV-a zatraženo je 9. septembra 2024. godine da u roku od 30 dana od prijema dopisa dostave odgovore na zahtjev.

3. Svi pozvani su odgovore dostavili u periodu od 12. septembra do 3. novembra 2025. godine.

III. Zahtjev a) Predmet povodom kojeg je zahtjev pokrenut

4. Vijeću za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) dostavljena je tužba Udruženja sudija u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Udruženje sudija u BiH) i drugih za ocjenu zakonitosti općih upravnih akata koje je donio VSTV. Tužbom se traži da se utvrde nezakonitost i poništenje Pravilnika VSTV-a u vezi s izvještavanjem o imovini i interesima (u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji je izmijenjen i dopunjen Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika od 17. jula 2024. godine i Uputstva za popunjavanje obrasca izvještaja o imovini i interesima sudija, tužilaca i članova Vijeća (u daljnjem tekstu: Uputstvo). U tužbi je navedeno da odredbe na osnovu kojih se od sudija i tužilaca u Bosni i Hercegovini zahtijeva dostavljanje ličnih podataka u vezi s njihovom imovinom pravno ne egzistiraju, te da VSTV nije imao pravni osnov za zakonito prikupljanje ličnih podataka od sudija i tužilaca u Bosni i Hercegovini. U navodima tužbe je istaknuto da je Parlamentarna skupština 2023. godine usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 63/23) kojim je propisano da nosioci pravosudnih dužnosti (sudije i tužioci) dostavljaju početni i godišnji izvještaj o imovini. Odredbom člana 27. navedenog zakona propisano je da Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja, a da će se primjenjivati istekom 90 dana od dana stupanja na snagu. Članom 25. navedenog zakona propisan je rok za podnošenje izvještaja u roku od 30 dana od dana donošenja propisa iz člana 86i. ovog zakona. Nakon toga, Parlamentarna skupština je usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik BiH" broj 9/24), u kojem je odredbom člana 4. stav 1. izmijenjen član 27. tako što je propisano da će se odredbe čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u primjenjivati od 28. februara 2025. godine. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik BiH" broj 50/24 od 23. jula 2024. godine) stupio je na pravnu snagu osmog dana od dana objavljivanja, odnosno 31. jula 2024. godine. Shodno tome, odredbe čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u na snazi su od 31. jula 2024. godine, ali se ne primjenjuju. Navedeno je da se član 86. Zakona o VSTV-u odnosi na prikupljanje informacija o imovini sudija i tužilaca u BiH na sveobuhvatan način. Te norme inkorporiraju materijalnopravni osnov obaveze sudija i tužilaca da podnose izvještaj o svom imovinskom stanju, ali i neke druge bitne segmente tog instituta, kao što su institucionalni okvir, sistem provjere, transparentnost, procedure, rokovi itd. VSTV je na osnovu člana 86i. u vezi sa članom 16. Zakona o VSTV-u 28. februara 2024. godine usvojio Pravilnik, koji je stupio na snagu 15. dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH" broj 20/24 od 22. marta 2024. godine, iz čega slijedi da se Pravilnik primjenjuje od 6. aprila 2024. godine. VSTV je 17. jula 2024. godine usvojio Uputstvo koje je stupilo na snagu 1. oktobra 2024. godine. Pravilnik i Uputstvo doneseni su na osnovu člana 86. Zakona o VSTV-u koji nije bio u primjeni od 31. jula 2024. godine. Tužioci su tužbom postavili pravno pitanje da li opći upravni akt može da bude na pravnoj snazi ako se donosi na pravnom osnovu norme koja u međuvremenu, nakon usvajanja, prestane postojati. Također, postavili su pitanje da li Uputstvo kao opći pravni akt može da bude zakonit akt u primjeni nakon 31. jula 2024. godine ako je donesen na osnovu člana 86. Zakona o VSTV-u, koji je u trenutku usvajanja 17. jula 2024. godine bio na snazi, ali se prestao primjenjivati 31. jula 2024. godine. Osim toga, tužioci su postavili pitanje da li se Pravilnik može nastaviti primjenjivati ako se poziva na odredbe koje se ne primjenjuju. Uz to je naglašeno da je primjena odredbi čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u prolongirana do 28. februara 2025. godine. Shodno tome, tužioci smatraju da VSTV trenutno nema bilo kakav zakonski osnov za prikupljanje i obradu podataka o imovini sudija i tužilaca u Bosni i Hercegovini jer su Pravilnik i Uputstvo nezakoniti, zbog čega se traži njihovo poništenje.

5. Tužioci su uz tužbeni zahtjev podnijeli inicijativu za prosljeđivanje zahtjeva Ustavnom sudu na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti odredbi čl. od 86. do 86i. iz Zakona o VSTV-u.

b) Navodi iz zahtjeva

6. Podnosilac zahtjeva smatra da su odredbe čl. od 86. do 86i. te člana 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 63/23), zatim odredbe člana 4. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 9/24) i odredbe člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik BiH" broj 50/24) nesaglasne sa članom 2. Aneksa II Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, podnosilac zahtjeva je naveo da je Vijeću za upravne sporove Suda BiH dostavljena tužba Udruženja sudija u Bosni i Hercegovini i drugih za ocjenu zakonitosti općih upravnih akata koje je donio VSTV (Pravilnik i Uputstvo). Podnosilac zahtjeva je također naveo da su tužioci u postupku podnijeli inicijativu za prosljeđivanje zahtjeva za ocjenu ustavnosti Ustavnom sudu na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine odredbi iz tačke 1. ove odluke.

7. Podnosilac zahtjeva navodi da je Parlamentarna skupština 2023. godine usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u kojim je propisano da sudije i tužioci dostavljaju VSTV-u početni i godišnji izvještaj o imovini. Navedenim izmjenama i dopunama privremeno su stavljene van primjene, ali su ostavljene na snazi odredbe kojima se reguliraju pitanja finansijskog izvještavanja nosilaca pravosudne funkcije. Takvo zakonsko reguliranje, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, pokreće pitanje valjanosti primjene načela vladavine prava u smislu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine kod činjenice da postoji mogućnost "nepostojanja općih obilježja koje zakon mora imati da bi bio u skladu s pojmom vladavine prava".

8. Navedeno je da Udruženje sudija u BiH i drugi učesnici u postupku na strani tužilaca smatraju da im je povrijeđeno ustavno pravo na privatnost i imovinu iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali i pravo na pravnu sigurnost iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva stoga smatra da bi Ustavni sud trebao razmotriti i pitanje primjene člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Podnosilac zahtjeva smatra nespornim da je opći interes za objavljivanje finansijskih podataka nosilaca pravosudne funkcije opravdan s aspekta miješanja u pravo na imovinu. Međutim, kako podnosilac zahtjeva ističe, obim i doseg zakonskih odredbi može zavisiti od pitanja povrede prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Podnosilac zahtjeva smatra da se prikupljanje ličnih podataka od strane VSTV-a tiče privatnog života jer se podaci o finansijama i ličnim izdacima smatraju intimnim detaljima privatnog života budući da se traženje finansijskih informacija ne odnosi samo na nosioce pravosudnih funkcija nego i na članove domaćinstva. Pri tome, kako je podnosilac zahtjeva naveo, trebalo bi uzeti u obzir da se od podnosilaca finansijskih izvještaja traže lični podaci kao što su JMBG, opis i struktura imovine, procjena vrijednosti pokretnih stvari i nekretnina, primanja poklona vrijednosti veće od 25,00 KM i sl., pri čemu se zanemaruje da članovi domaćinstva rade u drugim sektorima gdje su ti podaci tajni, što može utjecati na konačni finansijski i imovinski položaj tih lica. Stoga, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, treba razmotriti i pitanje proporcionalnosti, odnosno da li se miješanjem u privatnost postiže pravična ravnoteža između zahtjeva za opći interes i zahtjeva za zaštitu osnovnih prava pojedinaca. Podnosilac zahtjeva smatra da su se stekli uvjeti za podnošenje zahtjeva iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, te je predložio da Ustavni sud ocijeni kompatibilnost odredbi iz Zakona o VSTV-u, odnosno njegovim izmjenama i dopunama na koje se pozvao, sa članom 2. Aneksa II Ustava Bosne i Hercegovine.

c) Odgovori na zahtjev

9. Dom naroda je naveo da je Ustavnopravna komisija razmotrila zahtjev i jednoglasno odlučila odluku o zahtjevu prepustiti Ustavnom sudu.

10. Predstavnički dom je naveo da je Ustavnopravna komisija razmotrila zahtjev i konstatirala da su zakoni o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u doneseni u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, a da će odluku o kompatibilnosti spornih odredbi navedenih zakona s Ustavom Bosne i Hercegovine donijeti Ustavni sud.

11. Ministarstvo pravde je, između ostalog, navelo da se zahtjevom ugrožava evropski put Bosne i Hercegovine koja već godinama pokušava implementirati preporuku GRECO-a i stavove Venecijanske komisije, a koji se odnose na reforme VSTV-a, transparentnost imovine sudija i tužilaca, etičke kodekse i sprečavanje sukoba interesa, kao i efikasne disciplinske postupke. Za otvaranje pristupnih pregovora između Bosne i Hercegovine i EU izmjene i dopune Zakona o VSTV-u koje se tiču integriteta nosilaca pravosudnih funkcija bile su ključne. Naglašeno je da podnosioci zahtjeva nisu isticali nikakve primjedbe dok su izmjene i dopune bile u fazi nacrta, niti Parlamentarnoj skupštini nakon što su izmjene i dopune ušle u proceduru parlamentarne rasprave i izglasavanje. Ministarstvo pravde se pozvalo na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) iz predmeta Xhoxhaj protiv Albanije i Wypych protiv Poljske u kojima je izražen jasan stav u vezi sa članom 8. Evropske konvencije da objava imovinskih podataka nosilaca pravosudne funkcije ima legitiman cilj u borbi protiv korupcije i jačanju povjerenja javnosti u pravosudni sistem te da nema kršenja prava iz člana 8. Evropske konvencije. U odnosu na tvrdnje da je stupanje na snagu zakona s odgodom primjene određenih odredbi protivno vladavini prava, navedeno je da su ti navodi neosnovani. U vezi s tim, navedeno je da ne bi došlo do zastoja u radu pravosuđa, poštujući činjenicu da Odjel za provođenje postupka po izvještajima o imovini i interesima (u daljnjem tekstu: Odjel) iz člana 86f. nije bio formiran u zakonskom roku, taj rok je prolongiran kako bi pravosuđe moglo nesmetano funkcionirati. Pri tome je naglašeno da bi osnivanje odjela bilo nemoguće bez zakonskog utemeljenja, ali je isto tako bio potreban rok u kojem je trebalo formirati odjel. Još je naglašeno da je u skladu s Jedinstvenim pravilima za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Jedinstvena pravila) odredbom člana 16. propisana situacija kada propis stupa na snagu, ali i mogućnost propisivanja perioda njegove primjene.

12. Ministarstvo pravde je naknadno dostavilo prijedlog kojim traži da Ustavni sud zatraži stručno mišljenje Evropske komisije za demokratiju putem prava u svojstvu amicus curiae te održavanje javne rasprave u predmetu, u skladu s Pravilima Ustavnog suda.

13. VSTV je, između ostalog, naveo da je zakonodavac prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u prolongirao primjenu odredbi čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u do 28. februara 2025. godine. U vezi s tim, VSTV je naveo da ne osporava da takvo postupanje zakonodavca predstavlja izuzetak, ali da se ne radi o izoliranom slučaju od uobičajenog standarda normiranja s obzirom na to da u pravnom poretku Bosne i Hercegovine u pravilu koincidiraju datum stupanja na snagu zakona i početak primjene zakona. VSTV je pojasnio da je odredbama čl. od 86. do 86i. Zakona o VSTV-u detaljno propisan sistem podnošenja i provjere izvještaja o imovini i interesima koji je neodvojiv dio procesa imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija i izbora članova VSTV-a. Sve to je zahtijevalo niz pripremnih aktivnosti i osiguranje preduvjeta organizacione prirode uspostavom odjela. U vezi s tim je navedeno da se radilo o složenom normativnom okviru čija je primjena zahtijevala prethodnu pripremu, pa je pravilno reguliranje početka primjene čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u, koji su stupili na pravnu snagu u septembru 2023. godine, bilo značajno za efikasnu primjenu novouspostavljenog sistema prijavljivanja imovine i pravilno i efikasno funkcioniranje pravosudnih institucija. VSTV je posebno naglasio da bi potencijalni propust zakonodavca da pri donošenju osporenih izmjena i dopuna propiše odgovarajući vakacioni rok neminovno uvjetovao derogaciju načela vladavine prava i pravne sigurnosti. Normativno pravno stanje koje je uspostavljeno zakonom koji je stupio na pravnu snagu u septembru 2023. godine ne bi bilo u punom obimu ostvarivo u realnom kontekstu zbog kojeg je zakon donesen. Shodno tome, VSTV je naveo da je u toku 2023. i 2024. godine uputio nadležnim organima više inicijativa za prolongiranje primjene čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u sve do ostvarivanja neophodnih uvjeta za realizaciju zakonskih pravila o izvještajima o imovini i imovinskim interesima sudija, tužilaca i članova VSTV-a. U vezi s tim je navedeno da se jedna od osnovnih pretpostavki za realizaciju pravila o finansijskim izvještajima i interesima nosilaca pravosudnih funkcija odnosila na usvajanje budžeta institucija Bosne i Hercegovine za 2024. godine kako bi se osigurala finansijska sredstva za provedbu zakona. Zbog svega navedenog, VSTV smatra da sadržaj prijelaznih i završnih odredbi u vezi s izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u iz septembra 2023. godine nije proizveo takve efekte koji bi bili suprotni zahtjevima pravne sigurnosti i vladavine prava. VSTV je posebno naglasio da je u trenutku podnošenja zahtjeva Ustavnom sudu primjena odredbi čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u počela u punom obimu. Odjel je uspostavljen u junu 2025. godine, te je iniciran postupak dostavljanja početnog izvještaja za 2024. godinu navodeći i da je 99% sudija i tužilaca dostavilo Odjelu svoje izvještaje u utvrđenom roku, odnosno do 9. septembra 2025. godine, a isto su učinili i svi članovi VSTV-a. VSTV se iscrpno osvrnuo i na dio zahtjeva koji se odnosi na ispitivanje odredbi čl. od 86. do 86i. Zakona o VSTV-u ukazujući da su navodi iz zahtjeva u vezi s tim neosnovani.

IV. Relevantni propisi

14. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

član I
2. Demokratska načela

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

Aneks II

Prelazne odredbe

2. Kontinuitet pravnih propisa

Svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Herce- govine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostaće na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine.

15. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 63/23 od 15. septembra 2023. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 21.

Član 86. mijenja se i glasi:

"Član 86.

(Izvještaj o imovini i interesima)

(1) Sudije i tužioci dužni su dostavljati Vijeću svoj početni i godišnji izvještaj o imovini i interesima, uključujući i način i vrijeme sticanja i nabavnu vrijednost, o prihodima, interesima, obavezama, troškovima i garancijama za sebe, bračnog i vanbračnog partnera, roditelje i djecu i druga lica s kojima žive u zajedničkom domaćinstvu (u daljnjem tekstu: izvještaj).

(2) Izvještaj iz stava (1) ovog člana sadrži sljedeće podatke:

a) ime i prezime, datum rođenja, mjesto i adresu prebivališta/boravišta, bračni status/srodstvo s podnosiocem izvještaja, radni status, funkciju i mjesto rada;

b) podatke o svim prihodima za sudiju, tužioca, bračnog i vanbračnog partnera, roditelje, djecu i druga lica iz stava (1) ovog člana s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu;

c) podatke o prihodima od drugih plaćenih aktivnosti;

d) podatke o pravu svojine nad nekretninama, uključujući način i vrijeme sticanja, te nabavnu vrijednost;

e) podatke o pravu svojine nad vozilom, uključujući način i vrijeme sticanja, te vrijednost prilikom sticanja;

f) podatke o pravu svojine nad drugim pokretnostima pojedinačne vrijednosti preko 5.000 KM, uključujući način i vrijeme sticanja;

g) podatke o finansijskim sredstvima u banci ili drugim finansijskim institucijama, uključujući elektronske valute, te gotovini u vrijednosti preko 5.000 KM;

h) podatke o polici životnog osiguranja;

i) podatke o poklonima i donacijama primljenim u vezi s vršenjem funkcije u vrijednosti preko 25 KM;

j) podatke o poklonima i donacijama primljenim u privatnom svojstvu, ako njihova pojedinačna vrijednost prelazi 500 KM ili 1.000 KM ukupno na godišnjem nivou;

k) podatke o ulaganjima, uključujući dionice i druge vrijednosne papire;

l) podatke o drugim rashodima pojedinačne vrijednosti preko 5.000 KM;

m) podatke o obavezama.

(3) Izvještaj iz stava (1) ovog člana sadrži i podatke iz člana 86a. stav (2) ovog zakona koji nisu dostupni javnosti.

(4) U izvještaju sudija ili tužilac navodi detaljne podatke i o dodatnim aktivnostima koje su neplaćene, ali su po drugom osnovu značajne za vršenje njegove funkcije.

(5) U izvještaju sudija odnosno tužilac navodi ime i prezime, vrstu srodstva, funkciju, odnosno djelatnost njegovih srodnika koji rade u pravosuđu, advokaturi, pravobranilaštvu ili notarijatu. Srodnici uključuju srodnike po pravoj liniji, po pobočnoj liniji do trećeg stepena srodstva, srodnike po tazbini do drugog stepena i dijete bračnog partnera, bračne odnosno vanbračne partnere, usvojioce i usvojenu djecu.

(6) Izvještaj za prethodnu godinu dostavlja se na obrascu čiju formu utvrđuje Vijeće. Za podnošenje godišnjeg izvještaja Vijeće utvrđuje rok koji nije kasniji od 30. aprila tekuće godine. Uz izvještaj nosilac pravosudne funkcije prilaže kopiju godišnje prijave poreza na dohodak, kao i druge poreske prijave i dokumente koji se odnose na podatke navedene u izvještaju.

(7) U godišnjem izvještaju navode se sve promjene nastale u izvještajnom periodu i koje nisu navedene u prethodno podnesenom izvještaju, čija kopija se dostavlja kao prilog izvještaju.

(8) Sudija ili tužilac koji je prvi put imenovan na funkciju u pravosuđu početni izvještaj dostavlja u roku od 30 dana od dana preuzimanja funkcije.

(9) Sudija ili tužilac kojem je prestao mandat dužan je za prvu narednu godinu nakon prestanka mandata dostaviti izvještaj u skladu s odredbama ovog zakona.

(10) Ako lica iz stava (1) ovog člana odbiju dati sudiji odnosno tužiocu podatke potrebne za podnošenje izvještaja, sudija odnosno tužilac će to navesti u izvještaju, te uz izvještaj dostaviti izjavu ovjerenu kod nadležnog organa uprave da je lice s podacima iz stava (2) tačka a) ovog člana odbilo dati podatke potrebne za podnošenje izvještaja.

(11) Ako sudija odnosno tužilac u svom početnom izvještaju odnosno prvom godišnjem izvještaju nakon početka primjene ovog zakona prijavi gotovinu u iznosu većem od 5.000 KM van banaka, sudija odnosno tužilac ne može tim iznosom pravdati finansiranje svojih troškova."

Član 22.

Iza člana 86. dodaju se čl. 86a. do 86k. koji glase:

"Član 86a.

(Transparentnost)

(1) Izvještaj iz člana 86. ovog zakona objavljuje se na internetskoj stranici Vijeća, s ciljem jačanja integriteta, transparentnosti i povjerenja javnosti u rad pravosuđa, te radi sprečavanja sukoba interesa i drugih nedopuštenih uticaja u vršenju funkcije u pravosuđu.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, javnosti nisu dostupni podaci iz izvještaja koji se odnose na:

a) imena maloljetnih lica koja se navode u izvještaju, izuzev prvog slova njihovog imena;

b) jedinstveni matični broj i adresu stanovanja sudije ili tužioca, te drugih lica koja se navode u izvještaju;

c) ulicu i broj gdje se nalazi imovina koja se navodi u izvještaju;

d) brojeve bankovnog računa i druge finansijske identifikacione brojeve;

e) pojedinačni iznos gotovog novca koji posjeduje sudija ili tužilac i pojedinačni iznos novca drugih članova domaćinstva;

f) registracijske oznake vozila.

(3) Godišnja prijava poreza na dohodak, kao i drugi prilozi koje sudija ili tužilac dostavi uz izvještaj nisu dostupni javnosti.

(4) Javnosti će biti dostupan ukupan iznos štednje koji predstavlja zbir stanja na svim bankovnim računima i rezerve gotovog novca sudije ili tužioca i drugih članova domaćinstva.

(5) Na internetskoj stranici Vijeća objavit će se imena i prezimena srodnika sudije odnosno tužioca iz člana 86. stav (5) ovog zakona.

(6) Po isteku perioda od tri godine nakon dana prestanka mandata sudije ili tužioca, podaci iz izvještaja nisu dostupni javnosti.

Član 86b.
(Provjera i analiza podataka)

(1) Poštujući zakonima utvrđene nadležnosti organa, institucija i drugih pravnih lica koji vode evidencije iz člana 86c. stav (4) ovog zakona, Odjel za provođenje postupka po izvještajima iz člana 86f. ovog zakona redovno provjerava tačnost, cjelovitost i istinitost prijavljenih podataka i analizira podatke iz izvještaja o imovini i interesima u svrhu utvrđivanja nespojivih aktivnosti i potencijalnog sukoba interesa.

(2) Provjera blagovremenosti podnošenja izvještaja, te potpunosti i tačnosti podataka iz izvještaja vrši se putem:

a) formalne provjere, kojom se provjerava da li je izvještaj blagovremeno dostavljen i u potpunosti popunjen;

b) redovne provjere, kojom se usporedbom dostavljenih podataka provjerava postojanje srazmjernosti podataka finansijskih priliva i odliva koji su navedeni u izvještaju sudije odnosno tužioca;

c) dodatne provjere, kojom se na osnovu podataka pribavljenih na osnovu člana 86c. stav (6) ovog zakona provjerava tačnost podataka navedenih u izvještaju, njihovim upoređivanjem s naknadno prikupljenim podacima u skladu s ovim zakonom.

(3) Pod finansijskim prilivom podrazumijevaju se svi prihodi kojima se uvećavaju finansijska sredstva sudije odnosno tužioca u toku izvještajnog perioda, a uključuju saldo bankovne i druge štednje na kraju prethodnog izvještajnog perioda, primanja od osnovne i dodatne aktivnosti i djelatnosti, novčane poklone, pozajmice i donacije, naplaćene kredite i ostale prihode, poput prihoda od nekretnina, autorskih prava ili ulaganja i sličnih prihoda.

(4) Finansijski odlivi su svi rashodi kojima se umanjuju finansijska sredstva sudije odnosno tužioca u izvještajnom periodu, a predstavljaju izdvajanja za nekretnine, vozila, pokretnu imovinu, otplatu kredita, davanje pozajmice, ulaganja, troškove osiguranja, troškove života, štednju i ostale rashode poput troškova alimentacije, obrazovanja, liječenja i sličnih troškova.

(5) U svrhu provjere izvještaja, Vijeće putem Odjela za provođenje postupka po izvještajima iz člana 86f. ovog zakona donosi i redovno revidira kriterije rizika koji su povjerljive prirode. Kriteriji rizika predstavljaju okolnost ili skup okolnosti na osnovu kojih se određuju prioriteti za provođenje redovne provjere izvještaja o imovini i interesima, sačinjava raspored provjera, te provodi dodatna provjera. Prvo imenovanje i napredovanje predstavljaju kriterij rizika po osnovu kojeg je potrebno izvršiti dodatne provjere po službenoj dužnosti u skladu s članom 86c. st. (4) do (8) ovog zakona.

(6) Odjel za provođenje postupka po izvještajima iz člana 86f. će od sudije odnosno tužioca zatražiti dodatne informacije i očitovanja u vezi s podacima iz njegovog izvještaja, kada je to potrebno radi utvrđivanja njihove tačnosti i potpunosti.

(7) Postupak provjere izvještaja zatvoren je za javnost, a kriteriji i rezultati provjere se objavljuju.

Član 86c.
(Provođenje dodatne provjere)

(1) Dodatna provjera, kojom može biti obuhvaćen cijeli izvještaj ili pojedini navodi iz izvještaja, provodi se:

a) ako usporedba dostavljenih podataka u redovnoj provjeri izvještaja ukazuje na nesrazmjer podataka između finansijskog priliva i finansijskog odliva;

b) kada to nalažu kriteriji rizika;

c) kada je izvještaj o imovini i interesima nasumično odabran putem softverske aplikacije;

d) u drugim slučajevima predviđenim zakonom;

e) ako izvještaj ne sadrži sve podatke o licima iz člana 86. stav (1) ovog zakona.

(2) Dodatna provjera izvještaja može se provesti i na osnovu obrazložene prijave fizičkog ili pravnog lica o netačnosti navoda u izvještaju.

(3) Dodatna provjera iz stava (1) tačka c) ovog člana provodi se na najmanje 10% podnesenih izvještaja u kalendarskoj godini.

(4) Prilikom dodatne provjere mogu se prikupiti informacije iz:

a) javnih evidencija: matične knjige, poreske evidencije, sudske evidencije, zemljišne knjige, katastar, registri poslovnih subjekata, udruženja i fondacije, registri vrijednosnih papira, registri prava intelektualnog vlasništva, registri motornih vozila, civilnih aviona, čamaca i drugih plovila i sl;

b) drugih evidencija kao što su: evidencije o dugovanjima firmi, evidencije o vrijednosti nekretnina ili automobila, bankovne evidencije i sl.

(5) Kada pristup podacima iz stava (4) ovog člana nije moguće ostvariti direktnim pretraživanjem elektronskih evidencija ili kada je potrebno prikupiti informacije od fizičkih lica, Odjel za provođenje postupka po izvještajima iz člana 86f. ovog zakona upućuje pisani zahtjev za dostavljanje podataka pravnom ili fizičkom licu institucijama nadležnim za provjere, evidentiranje ili čuvanje tih podataka, odnosno institucijama koje posjeduju iste podatke. Nadležne institucije i ostala pravna i fizička lica dostavit će tražene podatke u skladu s ovim zakonom i ostalim pozitivnim propisima Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko Distrikta poštujući zakonske rokove ili rokove određene od Odjela za provođenje postupka po izvještajima iz člana 86f. ovog zakona za dostavljanje podataka.

(6) Odjel za provođenje postupka po izvještajima iz člana 86f. ovog zakona će sporazumom o saradnji s organima, institucijama i drugim pravnim licima koji vode evidencije iz stava (4) ovog člana preciznije utvrditi način pristupa ili drugi način pribavljanja podataka. Za pristup evidencijama komercijalne prirode osiguravaju se potrebna sredstva u budžetu Vijeća.

(7) Na zahtjev Odjela za provođenje postupka po izvještajima iz člana 86f. ovog zakona, a u skladu sa stavom (5) ovog člana, institucije čiji je rad reguliran zakonima o bankama potvrdit će da li stanje računa koje je navedeno za određeni datum odgovara stvarnom stanju računa na taj datum, te da li lica obuhvaćena izjavom imaju neprijavljen račun ili drugi finansijski proizvod kod ove institucije.

(8) Postupkom dodatne provjere izvještaja mogu se utvrditi sljedeće nepravilnosti:

a) nedostatak podataka u izvještaju;

b) navođenje netačnih podataka u izvještaju;

c) prikrivanje imovine, obaveza, prihoda ili rashoda;

d) nesrazmjer između podataka finansijskog priliva i finansijskog odliva, koju sudija, tužilac, odnosno član Vijeća ne može objasniti;

e) prikrivanje aktivnosti koja je nespojiva s funkcijom sudije, tužioca odnosno člana Vijeća;

f) prikrivanje informacija koje ukazuju na mogućnost postojanja sukoba interesa sudije, tužioca odnosno člana Vijeća.

Član 86d.
(Rezultat provjere)

(1) Postupak provjere okončava se informacijom o provedenoj kontroli koja sadrži podatke o vrsti i obimu provjere, prikupljenim informacijama iz evidencija drugih pravnih lica i drugim izvorima informacija koji su korišteni tokom provjere, dostupnosti podataka za provođenje provjere, saradnji sudije, tužioca odnosno člana Vijeća u postupku provjere, ishodu provjere s obrazloženjem i druge podatke značajne za zaključivanje provjere.

(2) Sudija, tužilac odnosno član Vijeća obavještava se o rezultatu provedene provjere izvještaja, a informacija iz stava (1) ovog člana dostavit će se sudiji, tužiocu odnosno članu Vijeća.

(3) Ako usporedba dostavljenih podataka u redovnoj provjeri izvještaja ili podaci institucija i drugih pravnih lica koji vode evidencije iz člana 86c. stav (4) ovog zakona ukazuje na sumnju u bilo koju od nepravilnosti iz člana 86c. ovog zakona, o tome se obavještava Ured disciplinskog tužioca kojem se dostavljaju sve informacije proizašle iz provjere, radi daljnjeg postupanja.

(4) Na osnovu informacije Odjela iz stava (3) ovog člana, Ured disciplinskog tužioca postupa u skladu sa svojom nadležnosti. Ako podaci koje Ured disciplinskog tužioca prikupi u toku postupka ispunjavaju standard dokazivanja disciplinskog prekršaja i podnese tužbu prema članu 67. ovog zakona, na osnovu člana 56. stav (1) tačka l), člana 57. stav (1) tačka l) i člana 57a. tačka l), izuzetno od pravila disciplinskog postupka propisanih ovim zakonom, na sudiji, tužiocu ili članu Vijeća protiv kojeg se vodi disciplinski postupak je da dokaže ili objasni suprotno.

(5) Teret dokazivanja iz stava (4) ovog člana odnosi se isključivo na disciplinske postupke koji su rezultat provjere izvještaja i ne može se koristiti ni u jednom drugom postupku, naročito ne u krivičnom postupku.

(6) Ako se u vrijeme provođenja postupka vrši prvo imenovanje ili napredovanje na poziciju u pravosuđu ili ako se iz drugih razloga ukaže potreba za dodatnu provjeru iz člana 86c. ovog zakona, оdgađa se stupanje na dužnost imenovanog nosioca pravosudne funkcije do okončanja dodatne provjere s pozitivnim ishodom, a u slučaju negativnog ishoda, odluka o imenovanju se poništava u skladu s članom 44. ovog zakona.

(7) U postupku izbora člana Vijeća iz reda sudija i tužilaca, odnosno izbora predsjednika ili potpredsjednika Vijeća provodi se dodatna provjera iz člana 86c. ovog zakona, a stupanje na dužnost odgađa se do okončanja dodatne provjere s pozitivnim ishodom. U slučaju negativnog ishoda, Vijeće postupa u skladu s članom 8. stav (2) ovog zakona.

(8) Odjel za provođenje postupka po izvještajima iz člana 86f. ovog zakona će informaciju o provedenoj kontroli, s podacima iz izvještaja i podacima do kojih je došao u postupku kontrole, proslijediti instituciji ili drugom pravnom licu čiji su podaci korišteni prilikom provjere izvještaja, kao i drugom nadležnom organu kada je to potrebno radi provođenja mjera iz nadležnosti tog organa.

Član 86e.
(Registar izvještaja)

(1) Vijeće uspostavlja evidenciju, odnosno registar izvještaja o imovini i interesima.

(2) Izvještaji sudije odnosno tužioca kojem je prestao mandat brišu se iz registra po proteku deset godina od prestanka mandata. Brisanje se neće vršiti za vrijeme dok Vijeće ili bilo koji drugi organ u službenom postupku koristi izvještaje i priloge uz izvještaje.

Član 86f.
(Odjel za provođenje postupka po izvještajima)

(1) Vijeće uspostavlja Odjel za provođenje postupka po izvještajima u okviru Sekretarijata Vijeća (u daljnjem tekstu: Odjel), koji je nezavisan u vršenju poslova i nadležan za provođenje odredbi ovog zakona kojima se uređuje postupak po izvještajima, bez primanja bilo kakvih uputstava i bez miješanja u rad u konkretnim predmetima.

(2) Odjelom samostalno rukovodi šef Odjela, koji organizira i osigurava zakonito i efikasno vršenje poslova, savjesno vršeći povjerenu funkciju.

(3) Za šefa Odjela može biti postavljeno lice koje pored općih uslova propisanih Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10, 40/12 i 93/17) ispunjava i posebne uslove propisane Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Sekretarijatu.

(4) Šefu Odjela u radu pomažu zamjenik šefa, pravni savjetnici, stručni savjetnici i ostali zaposleni koji vrše poslove utvrđene Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Sekretarijatu.

(5) Odredbe Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine kojima su propisana prava, funkcije, disciplinska odgovornost i nespojivost s funkcijama državnog službenika shodno se primjenjuju i na zaposlene u Odjelu, a popunjavanje upražnjenih pozicija vrši se u skladu s članom 15. ovog zakona.

(6) Sigurnost i privatnost informacija, komunikacija i druge bitne infrastrukture Odjela, kao i lična zaštita zaposlenih u Odjelu su zagarantirane. Zaposleni u Odjelu dužni su čuvati sigurnost i povjerljivost informacija i komunikacija u skladu s pravilnikom kojim se uređuje sigurnost tajnih podataka i sigurnost zaposlenih u Odjelu, koji na prijedlog direktora Sekretarijata donosi Vijeće, te osigurati zaštitu ličnih podataka.

(7) Radi sticanja uslova za pristupanje, korištenje, zaštitu i čuvanje tajnih podataka šef Odjela, zamjenik šefa, a po potrebi i drugi zaposleni u Odjelu će prije stupanja na dužnost biti predmetom sigurnosne provjere, u skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka ("Službeni glasnik BiH", br. 54/05 i 12/09). Za lica iz ovog stava Vijeće je dužno blagovremeno zatražiti pisanim zahtjevom provođenje sigurnosnih provjera.

(8) Disciplinski je odgovoran zaposleni u Odjelu koji je dao netačne ili nepotpune podat[a]ke prilikom prijema na upražnjenu poziciju ili prilikom sigurnosne provjere, te koji je prekršio dužnost iz stava (6) ovog člana.

(9) Lica iz stava (4) ovog člana, za koja ne postoji potreba sigurnosne provjere, prilikom preuzimanja funkcije svojeručno će potpisati izjavu o upoznavanju i preuzimanju obaveze postupanja po Zakonu o zaštiti tajnih podataka i pravilniku kojim se uređuje sigurnost tajnih podataka u Odjelu.

Član 86g.
(Nadležnosti i transparentnost Odjela)

(1) Odjel je nadležan da:

a) provodi odredbe ovog zakona i drugih propisa o izvještajima, prikuplja izvještaje sudija, tužilaca i članova Vijeća, provjerava blagovremenost, tačnost, cjelovitost i istinitost prijavljenih podataka, analizira podatke iz izvještaja u svrhu utvrđivanja nespojivih funkcija ili sukoba interesa;

b) donosi i redovno revidira kriterije rizika na osnovu kojih se određuju prioriteti za provođenje redovne provjere izvještaja, sačinjava raspored provjera, te provodi dodatnu provjeru;

c) objavljuje rezultate provjere izvještaja;

d) u skladu s članom 86d. stav (3) ovog zakona, dostavlja Uredu disciplinskog tužioca i organima iz člana 86d. stav (7) ovog zakona informacije koje su proizašle iz provjere.

(2) Rad Odjela zasniva se na principu transparentnosti. Odjel uspostavlja sistem podnošenja prigovora otvoren za javnost, te najmanje jednom godišnje objavljuje izvještaj o radu. Informacije o imovini i djelatnostima zaposlenih u Odjelu dostavljaju se u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine i objavljuju se uz poštivanje propisa o zaštiti ličnih podataka. Zaposleni u Odjelu dužni su jednom godišnje ažurirati objavljene informacije.

(3) Kršenje obaveza zaposlenih u Odjelu iz stava (2) ovog člana predstavlja osnov za disciplinsku odgovornost.

Član 86h.
(Vanjsko praćenje rada Odjela i disciplinskih postupaka)

(1) Vijeće će, u svrhu praćenja rada Odjela u vezi s prikupljanjem, provjerom i objavljivanjem izvještaja, kao i praćenja cjelokupnog funkcioniranja Odjela, te praćenja disciplinskih postupaka pokrenutih na osnovu rezultata provjere izvještaja, angažirati stručnjake koji imaju savjetodavnu ulogu. Stručnjaci se angažiraju na period od četiri godine, a Vijeće će, ako se ukaže potreba, donijeti odluku o periodu za nastavak angažmana.

(2) Stručnjaci iz stava (1) ovog člana imaju neposredan i nesmetan pristup svim informacijama, podacima o licima i njihovim izvještajima, kao i dokumentaciji kojom raspolaže Odjel, osim podataka koji su zaštićeni propisima o zaštiti ličnih podataka.

(3) Stručnjaci imaju pravo pratiti proces zaposlenja u Odjelu i u tom procesu komisiji za prijem davati pismene preporuke, koje mogu biti odbačene, uz pismeno obrazloženje razloga neprihvatanja, u roku od 15 dana od dana prijema pismene preporuke.

(4) U slučaju da Odjel, na osnovu člana 86d. stav (3) ovog zakona, dostavi Uredu disciplinskog tužioca informaciju o nepravilnostima utvrđenim provjerom, stručnjaci će pratiti disciplinski postupak i sačiniti izvještaj iz stava (9) ovog člana.

(5) Stručnjaci mogu predložiti pokretanje disciplinskog postupka protiv zaposlenih u Odjelu.

(6) Stručnjaci su dužni čuvati povjerljivost svih podataka koji su definirani kao tajni u skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka.

(7) Stručnjaci dostavljaju pismene preporuke šefu Odjela u vezi s postupanjem u konkretnom predmetu provjere izvještaja i o cjelokupnom djelovanju Odjela, s ciljem unapređenja efikasnosti i djelotvornosti njegovog rada.

(8) Preporuke stručnjaka iz ovog člana mogu se odbaciti, a u slučaju neprihvatanja preporuka, šef Odjela će pismeno obrazložiti razloge neprihvatanja, u roku od 15 dana od dana prijema pismene preporuke.

(9) Stručnjaci najmanje jednom godišnje sačinjavaju i javno objavljuju izvještaj o radu i funkcioniranju Odjela i provođenju postupaka u vezi s provjerom izvještaja, kao i o disciplinskim postupcima pokrenutim na osnovu rezultata provjere izvještaja.

Član 86i.
(Pravilnik u vezi sa izvještavanjem)

Vijeće posebnim pravilnikom regulira dodatne detalje u vezi s oblikom obrasca izvještaja, uključujući i priloge koji se uz njega podnose, rokovima i postupcima podnošenja izvještaja, izuzecima od pristupanja podacima, operativnim aspektima rada Odjela unutar Sekretarijata uključujući i savjetodavnu ulogu stručnjaka, uspostavljanjem i vođenjem evidencije odnosno registra izvještaja, postupkom i dinamikom provjere izvještaja, te postupkom sklapanja sporazuma o saradnji s organima, institucijama i drugim pravnim licima iz člana 86c. stav (6) ovog zakona.

[...]

Član 24.
(Donošenje podzakonskih akata)

U roku od 45 dana od dana početka primjene ovog zakona, Vijeće će donijeti ili uskladiti važeće propise iz čl. 6a, 10a, 85, 86b, 86f, 86g. i 86i. ovog zakona.

Član 25.
(Rok za podnošenje i provjeru prvog izvještaja)

Sudije i tužioci koji se zateknu na funkciji u vrijeme stupanja na snagu ovog zakona dužni su podnijeti izvještaj o imovini i interesima, u skladu s ovim zakonom, u roku od 30 dana od dana donošenja propisa iz člana 86i. ovog zakona.

Član 26.
(Donošenje novog zakona)

U roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donijet će Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću koji će biti usklađen sa standardima EU, kako je predviđeno u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.

Član 27.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a primjenjivat će se istekom 90. dana od dana stupanja na snagu.

16. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 9/24 od 6. februara 2024. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 4.

U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 63/23) u članu 27, na kraju teksta, interpunkcijski znak tačka zamjenjuje se interpunkcijskim znakom zarez i dodaju riječi: "izuzev čl. 86. do 86e. koji će se primjenjivati od 23. marta 2024. godine".

Iza stava (1) dodaje se stav (2) koji glasi:

[…]

Član 5.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

17. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 50/24 od 23. jula 2024. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

U Zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23 i 9/24) u članu 27. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 63/23) riječi: "od 23. marta 2024. godine" zamjenjuju se riječima: "od 28. februara 2025. godine".

Član 3.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

18. Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 11/05, 58/14, 60/14, 50/17, 70/17 – ispravka Aneksa I. Metodologije procjene utjecaja prilikom izrade propisa i 10/21) u relevantnom dijelu glasi:

Odjeljak C. Sadržaj završnog dijela propisa

Član 16.
(Završni dio)

U završnom dijelu pravnog propisa sadržana je informacija o vremenu kada propis stupa na snagu i početni period njegove primjene, i može uključiti:

a) prijelazne odredbe,

b) završne odredbe,

c) datiranje i potpisivanje.

Član 17.
(Prijelazne odredbe)

(1) Prijelazne odredbe su dio propisa koji se stavlja na početak završnog dijela propisa, a sadrži informacije i o posebnim okolnostima predviđenim za period početka primjene propisa.

(2) U prijelazne odredbe ugrađuju se odredbe o prelasku na novi sistem koji uređuje određeni odnos na različit način.

Član 21. st. (1), (2) i (3)
(Završne odredbe)

(1) Završne odredbe dio su propisa koji se stavlja iza prijelazne odredbe, a sadrži informacije o tome kada propis stupa na snagu.

(2) Propis, u smislu ustavnih principa, stupa na snagu nakon isteka određenog roka nakon objavljivanja, i tako mora biti označeno. U slučaju zakona, to je period od osam dana, ali nikada prije jednog dana od dana objavljivanja.

(3) Postojanje vremenske distance između dana stupanja na snagu propisa i početka primjene pojedinih odredbi propisa moguće je riješiti formulacijom:

"Ovaj propis stupa na snagu ____ dana od dana objavljivanja, a primjenjivat će se od ____ godine."

V. Dopustivost

19. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) tačka a) Pravila Ustavnog suda.

20. Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je ā, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

21. Član 19. Pravila Ustavnog suda u relevantnom dijelu glasi:

Zahtjev nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

[…]

22. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Sud BiH (sudija Davor Žilić), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7–14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Također, Ustavni sud zapaža da se zahtjevom traži ocjena kompatibilnosti više odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije odnosno člana 2. Aneksa II uz Ustav Bosne i Hercegovine. Analizirajući pitanje da li od valjanosti tih zakona zavisi odluka redovnih sudova u konkretnim postupcima, a imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud će, s obzirom na činjenične okolnosti predmeta povodom kojeg je podnesen zahtjev, ispitati i da li je ispunjen drugi uvjet iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.

23. Rješavajući o zahtjevima po članu VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je donio više odluka kojima je zahtjeve različitih sudova odbacivao zbog nenadležnosti. Tako je, naprimjer, u predmetu broj U-8/20 Ustavni sud zaključio da nije nadležan da odlučuje o zahtjevu "jer nije ispunjen drugi uvjet iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine jer Odluka o javnim parkiralištima nije 'zakon' od čijeg važenja zavisi odluka podnosioca zahtjeva u predmetu povodom kojeg je podnesen zahtjev" (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U-8/20 od 26. novembra 2020. godine, tačka 21, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dalje, u predmetu broj U-1/19 Ustavni sud je zaključio da je u smislu člana VI/3.c) nadležan da ocjenjuje da li je spornom odredbom došlo do kršenja nekog ustavnog prava, a ne da tumači spornu odredbu na način kako bi ona trebala da se primjenjuje u praksi, niti da riješi sporno pravno pitanje koje je na rješavanju pred redovnim sudom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-1/19 od 28. marta 2019. godine, tač. 19−22, dostupna na www.ustavnisud.ba).

24. Iz navedenog proizlazi da se ovlaštenje bilo kojeg suda da pokrene postupak po članu VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi na pitanja koja se pred taj sud postave u postupku iz njegove stvarne nadležnosti, odnosno u postupcima odlučivanja o pojedinačnim pravima u parničnom, krivičnom ili upravnom postupku u kojem sud smatra da propis koji treba primijeniti radi pružanja tražene sudske zaštite nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom i njenim protokolima, sa zakonima Bosne i Hercegovine ili u pogledu postojanja ili dosega nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju pred Sudom BiH vodi upravni spor u kojem tužioci traže da se utvrde nezakonitost i poništenje Pravilnika i Uputstva koji su doneseni na osnovu odredbi koje, prema navodima tužilaca, u vrijeme njihovog donošenja "pravno ne egzistiraju", te da, posljedično, ne postoji zakonski osnov za postupanje po takvim aktima. Tužioci su osnovanost tužbe zasnovali na odredbama člana 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 63/23), člana 4. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 9/24) te člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/24). Dakle, riječ je o prijelaznim odredbama kojima je zakonodavac prolongirao primjenu odredbi čl. od 86. do 86e. do određenog datuma. Imajući to u vidu, Ustavni sud zapaža da se suština tužbenog zahtjeva svodi na postojanje zakonskog osnova za podnošenje i provjeru izvještaja o imovini i imovinskim interesima nosilaca pravosudnih funkcija po osnovu donesenih Pravilnika i Uputstva. Naime, odredbe čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u, čija je primjena osporenim prijelaznim odredbama bila prolongirana, odnose se na obavezu podnošenja izvještaja o imovini i interesima nosilaca pravosudnih funkcija, zatim na sadržaj izvještaja, transparentnost, provjeru i analizu podataka, provođenje dodatnih provjera, rezultate provjera, uspostavljanje registra izvještaja (vidi Relevantne propise). Odredbe čl. od 86f. do 86i. Zakona o VSTV-u, čija primjena osporenim prijelaznim odredbama nije prolongirana, odnose se na uspostavu odjela, njegove nadležnosti, vanjsko praćenje rada odjela, disciplinske postupke i donošenje pravilnika u vezi s izvještavanjima. Međutim, iz sadržaja navedenih odredbi ne proizlazi da je njihova primjena bila odlučujuća za ishod upravnog spora o kojem je riječ jer se pitanje koje su tužioci postavili u tužbi odnosi na pravnu valjanosti akata koje je donio VSTV u skladu s ovlaštenjem iz člana 86i. Zakona o VSTV-u u kontekstu prijelaznih odredbi zakonȃ o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u.

26. Dalje, Ustavni sud zapaža da su tužioci uz tužbu podnijeli inicijativu za prosljeđivanje zahtjeva Ustavnom sudu na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine za ocjenu kompatibilnosti odredbi čl. od 86. do 86i. Zakona o VSTV-u odnosno čl. 21. i 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 63/23). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na stav iz Odluke broj U-20/22 u kojem je navedeno da "Ustavni sud mora skrenuti pažnju na još jedan problem koji proizlazi iz samog zahtjeva i načina njegovog podnošenja. Ustavni sud opet ukazuje da član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine uspostavlja nadležnost Ustavnog suda za pitanja koja mu je 'proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini'. To podrazumijeva da sud koji rješava konkretan predmet mora imati problem, odnosno dilemu u vezi s usaglašenošću zakona koji treba primijeniti u konkretnom predmetu pred tim sudom s Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom, zakonima Bosne i Hercegovine 'ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda'. Dilema o pitanju kompatibilnosti zakona treba da postoji kod samog suda, a ne kod stranaka u postupku. Riječ 'proslijedio' u sadržaju odredbe člana VI/3.c) – u pitanjima koja mu je proslijedio – ima isto značenje kao riječi 'uputi' i 'podnese' (zavisno od toga koja se jezička varijanta Ustava Bosne i Hercegovine koristi). Ustavni sud naglašava da odredba člana VI/3.c) ne podrazumijeva da je sud samo 'transmiter' zahtjeva stranaka koje smatraju da treba pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom. […] Svako drugačije postupanje i tumačenje člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine dovelo bi do toga da stranke u postupku pred redovnim sudovima postanu 'ovlašteni podnosioci zahtjeva' za ocjenu ustavnosti, odnosno da počnu podnositi zahtjeve i inicirati postupke na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine koristeći postupak koji su pokrenuli pred redovnim sudovima. To bi bilo suprotno slovu Ustava Bosne i Hercegovine i suštini koja proizlazi iz tog osnova za nadležnosti Ustavnog suda" (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj U-20/22 od 22. septembra 2022. godine, tačka 12, dostupna na www.ustavnisud.ba).

27. U konkretnom slučaju tužioci su inicirali prosljeđivanje zahtjeva Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti odredbi čl. od 86. do 86i. Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23, 9/24 i 50/24) odnosno čl. 21. i 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 63/23) iako od njihove suštinske primjene u sadržajnom smislu ne zavisi ishod upravnog spora. Naime, predmet spora pred Sudom BiH odnosi se na pitanje njihove proceduralne zakonitosti odnosno na pitanje važenja i primjene prijelaznih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u. Suprotno tome, podnosilac zahtjeva od Ustavnog suda traži da ispita materijalnu kompatibilnost odredbi čl. od 86. do 86i. Zakona o VSTV-u s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Takva ocjena, međutim, nije odlučujuća za rješavanje konkretnog upravnog spora jer odgovor na pitanje da li su osporene zakonske odredbe u skladu s Ustavom i Evropskom konvencijom ne utječe na ocjenu da li su podzakonski akti doneseni uz postojanje važećeg zakonskog osnova u relevantnom periodu. Slijedeći stavove iz ukazane prakse, bez obzira na to što je podnosilac u zahtjevu naveo određene razloge na kojima zasniva stav o nesaglasnosti navedenih odredbi s pravom na imovinu i pravom na privatni život, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan da ispituje saglasnost navedenih odredbi s navedenim pravima jer njihova primjena nije odlučujuća za ishod upravnog spora. Stoga je u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na odredbe čl. od 86. do 86i. Zakona o VSTV-u, odnosno odredbi čl. 21. i 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik BiH" broj 63/23), odlučeno kao u izreci odluke.

28. S druge strane, u odnosu na navode podnosioca zahtjeva koji se tiču primjene osporenih odredbi člana 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik BiH" broj 63/23), člana 4. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik BiH" broj 9/24) i članа 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik BiH" broj 50/25), Ustavni sud smatra da od valjanosti tih odredbi zavisi odluka Suda BiH, iz čega slijedi da u tom dijelu postoji nadležnost Ustavnog suda za odlučivanje iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud smatra da u tom dijelu ne postoje drugi razlozi nedopustivosti iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga Ustavni sud smatra da u odnosu na osporene odredbe zahtjev za ocjenu kompatibilnosti ispunjava uvjete za razmatranje merituma predmeta.

VI. Meritum

29. Podnosilac zahtjeva navodi da sporno zakonsko reguliranje "pokreće pitanje valjanosti primjene načela vladavine prava, u smislu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine kod činjenice da postoji mogućnost nepostojanja općih obilježja koja zakon mora imati da bi bio u skladu s pojmom vladavine prava". Stoga će Ustavni sud ispitati usklađenost osporenih odredbi sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

30. Ustavni sud napominje da je u svojoj praksi naveo da načelo vladavine prava nije ograničeno samo na formalno poštovanje ustavnosti i zakonitosti, već zahtijeva da svi pravni akti (zakoni, propisi i sl.) imaju određen sadržaj, odnosno kvalitet primjeren demokratskom sistemu i da služe zaštiti ljudskih prava i sloboda u odnosima građana i tijela javne vlasti u okviru demokratskog političkog sistema (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U-21/16 od 1. juna 2017. godine, tačka 19. i U-6/06 od 29. marta 2008. godine, tačka 22). U vezi s tim, Ustavni sud je naglasio da standard kvaliteta zakona traži da zakonska odredba bude dostupna licima na koja se primjenjuje (transparentnost) i da bude za njih predvidiva, tj. dovoljno jasna i precizna da ona mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obaveze do stepena koji je razuman u datim okolnostima kako bi se prema njima mogla ponašati (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-15/18 od 29. novembra 2018. godine, tačka 26). Osim toga, zakonska odredba treba da bude u skladu s javnim interesom i njome se pojedincu ne može nametati pretjeran teret, odnosno zakonska odredba mora da bude proporcionalna u odnosu na sve relevantne strane (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-4/19 od 5. jula 2019. godine, tačka 27).

31. Osporene odredbe odnose se na prijelazne odredbe zakonȃ o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u kojima je primjena odredbi čl. od 86. do 86e. prolongirana za određeni period. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je čl. 21. i 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 63/23) izmijenjen član 86. Zakona o VSTV-u kojim je definirana obaveza podnošenja finansijskog izvještaja, tj. izvještaja o imovini i interesima nosilaca pravosudnih funkcija. Spomenutim izmjenama dodati su novi čl. od 86a. do 86i. Zakona o VSTV-u, koji detaljno propisuju postupanje u vezi s izvještajima o imovini i interesima sudija, tužilaca i članova VSTV-a (vidi Relevantne propise). Tim izmjenama je u osporenom članu 27. propisano da taj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja, a da će se primjenjivati istekom 90 dana od dana stupanja na snagu. Dalje, članom 4. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 9/24) izmijenjen je član 27. tako da primjena odredbi čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u počinje od 23. marta 2024. godine. Konačno, osporenim članom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik BiH" broj 50/24) ponovo je izmijenjen član 27. tako što je propisano da primjena odredbi čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u počinje od 28. februara 2025. godine. Sve navedene izmjene i dopune Zakona o VSTV-u su objavljene u službenim glasnicima Bosne i Hercegovine i stupile su na pravnu snagu. Imajući u vidu posljednju izmjenu člana 27, proizlazi da se odredbe čl. od 86. do 86e. trenutno primjenjuju, što je u odgovoru potvrdio VSTV, te da su navedene odredbe bile u primjeni i u vrijeme podnošenja zahtjeva (zahtjev je podnesen 13. augusta 2025. godine).

32. Ustavni sud zapaža da vremensko važenje zakona označava period u kojem se neki zakon primjenjuje. Zakon koji je usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine počinje važiti kada se ispune dva uvjeta: kada bude objavljen u službenom glasilu i kada protekne određeni period nakon njegove objave (vacatio legis), ako nije drugačije navedeno. Stupanjem na snagu, zakon postaje dio pravnog sistema. Međutim, zakonodavac u određenim okolnostima može propisati da se primjena zakona ili nekih njegovih odredbi koje su stupile na pravnu snagu odgađa za određeni period. Takvu mogućnost propisuje odredba člana 21. stav (3) Jedinstvenih pravila (vidi Relevantne propise). Razlozi za takav izuzetak mogu biti različiti. Ustavni sud podsjeća da se tim pitanjem bavio u predmetu broj U-2/20 razmatrajući ustavnost prijelazne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti dobrobiti životinja kojom je primjena određene zakonske norme prolongirana. U tom predmetu Ustavni sud je naveo "da ovakav način reguliranja pitanja iz domena zaštite i dobrobiti životinja spada u domen diskrecionog prava i obaveza zakonodavca, dodijeljenog Ustavom Bosne i Hercegovine. S druge strane, Ustavni sud smatra da je odredba člana 2. Osporenog zakona u dovoljnoj mjeri predvidiva i precizna jer je stupanje na snagu jedne od zakonskih posljedica uspostavljene Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja iz 2009. godine prolongirano za tačno određeni period (umjesto 2018. godine, zabrana će stupiti na snagu 2028. godine). Stoga se ne može zaključiti da je odredba člana 2. osporenog zakona neprecizna, nejasna niti da stvara mogućnost njenog različitog tumačenja i primjene, a što bi, u suprotnom, moglo dovesti u pitanje princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine" (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-2/20 od 26. novembra 2020. godine, tačka 19, dostupna na www.ustavnisud.ba).

33. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da je zakonodavac čl. 21. i 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službene novine BiH" 63/23) regulirao sistem podnošenja i provjere izvještaja o imovini i interesima nosilaca pravosudnih funkcija koji predstavlja dio procesa imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija i izbora članova VSTV-a. Uvođenje takvog sistema zahtijevalo je niz pripremnih aktivnosti i osiguranje preduvjeta organizacione i finansijske prirode za njegovo provođenje. Dakle, uvođenje sistema podnošenja i provjere imovine i interesa nosilaca pravosudnih funkcija od nadležnog tijela zahtijevalo je uspostavljanje odjela (član 86f. Zakona o VSTV-u), donošenje provedbenih akata (član 86i. Zakona o VSTV-u) i drugih zakonom propisanih aktivnosti, o čemu su se VSTV i Ministarstvo pravde u odgovorima izjasnili. Štaviše, iz odgovora proizlazi da je VSTV u toku 2023. i 2024. godine nadležnim tijelima uputio inicijativu za prolongiranje primjene čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u, sve do ostvarivanja preduvjeta za njihovu primjenu, što je uključivalo i usvajanje budžeta institucija Bosne i Hercegovine. U relevantnim okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da su postojali opravdani razlozi u javnom interesu za osporeno zakonsko normiranje. Također, Ustavni sud smatra da je prolongiranje primjene odredbi čl. od 86. do 86e. bilo dostupno jer je bilo objavljeno u službenim glasnicima Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da su osporene norme dovoljno precizne jer je prolongiranje određeno datumima od kojih počinje primjena zakonskih normi, što upućuje na zaključak da se radilo o jasnom normiranju koje nije bilo podložno različitom tumačenju. Ustavni sud smatra da su adresati osporenim zakonskim normiranjem mogli znati svoja prava i obaveze, te prilagoditi svoje ponašanje do stepena koji je razuman u datim okolnostima. U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može izvesti zaključak da je sporno zakonsko normiranje moglo staviti pretjeran i neproporcionalan teret za adresate. Prema tome, sama činjenica prolongiranja primjene zakonskih normi kao takva ne dovodi u pitanje njihov kvalitet u smislu zahtjeva koji proizlaze iz načela vladavine prava. Stoga Ustavni sud smatra da je osporeno zakonsko normiranje kojim je primjena odredbi čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u prolongirana do uspostavljanja adekvatnih preduvjeta za njihovu primjenu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

34. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u okolnostima konkretnog slučaja ispitao da li je konkretno zakonsko normiranje kojim se prolongira primjena zakonskih normi per se u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da u okviru nadležnosti iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine ne može rješavati dileme suda u odnosu na pitanja kako riješiti predmet povodom kojeg je podnesen zahtjev za ocjenu kompatibilnosti, odnosno hoće li primijeniti raniji propis ili propis koji je na snazi u vrijeme donošenja odluke tog suda. Stoga sud koji vodi postupak treba sam riješiti sporna pitanja prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu kako su ga tužioci postavili u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-11/24 od 14. novembra 2024. godine, tačka 25, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Ostali navodi

35. Ustavni sud zapaža da podnosilac zahtjeva navodi da osporene odredbe kojima se prolongira primjena odredbi čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u nisu u skladu sa članom 2. Aneksa II uz Ustav Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se član IX – Prijelazne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, dovodi u vezu s javnim funkcijama, važenjem zakona i drugim pitanjima koja su izložena u Aneksu II Ustava Bosne i Hercegovine. Član 2. Aneksa II propisuje da svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostat će na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti s Ustavom, dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva, osim pozivanja na navedenu odredbu, nije obrazložio u čemu se ogleda nesaglasnost osporenih odredbi sa članom 2. Aneksa II, koji govori o kontinuitetu zakonskih i drugih propisa, niti Ustavni sud sporno pitanje koje se odnosi na privremeno prolongiranje primjene zakonskih normi može dovesti u vezu sa sadržajem navedene odredbe.

VII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da su član 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 63/23), član 4. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 9/24) i član 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 50/24), kojima je primjena odredbi čl. od 86. do 86e. bila prolongirana i trenutno se primjenjuju u punom obimu, u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

37. Na osnovu člana 19. stav (1) tačka a), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.