Službeni glasnik BiH, broj 54/26

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-23/25, rješavajući zahtjev Osnovnog suda u Banjaluci (sudija Igor Gajić), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlučujući o zahtjevu Osnovnog suda u Banjaluci (sudija Igor Gajić) za ocjenu kompatibilnosti člana 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 11/19, 105/19, 49/21, 119/21, 68/22, 132/22 i 112/23),

utvrđuje se da je član 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 11/19, 105/19, 49/21, 119/21, 68/22, 132/22 i 112/23) u skladu sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 7.(a)(i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Osnovni sud u Banjaluci (sudija Igor Gajić; u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 30. jula 2025. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti člana 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 11/19, 105/19, 49/21, 119/21, 68/22, 132/22 i 112/23; u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama) s Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt) i Zakonom o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon o zabrani diskriminacije).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština) zatraženo je 20. augusta 2025. godine da dostavi odgovor na zahtjev.

3. Narodna skupština nije dostavila odgovor na zahtjev u ostavljenom roku.

III. Zahtjev

a) Predmet povodom kojeg je zahtjev pokrenut

4. Podnosilac zahtjeva je ukazao da se pred tim sudom vodi parnični postupak po tužbi šest tužilaca protiv preciziranih osnovnih škola (u daljnjem tekstu: tužene škole) radi naknade štete po osnovu diskriminacije u radnom odnosu.

b) Navodi iz zahtjeva

5. Podnosilac zahtjeva traži od Ustavnog suda da ispita da li je član 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom, Međunarodnim paktom i Zakonom o zabrani diskriminacije. U zahtjevu se navodi da su u konkretnom postupku koji se vodi pred tim sudom tužioci lica s višom stručnom spremom raspoređena kod tuženih škola na radna mjesta "nastavnik". Dalje se navodi da se u vrijeme obrazovanja tužilaca za radno mjesto "nastavnik" formalno obrazovanje provodilo na Pedagoškoj akademiji u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Pedagoška akademija), čiji je pravni sljednik Filozofski fakultet Banjaluka (u daljnjem tekstu: Filozofski fakultet), u smislu člana 142. stav 1. Zakona o univerzitetu Republike Srpske. Ukazano je da su tužioci kao nastavnici s višom stručnom spremom u većem broju slučajeva stekli zvanje u istoj ustanovi kao i njihove radne kolege s visokom stručnom spremom, ali u periodu kada je diplomiranje na njoj podrazumijevalo stjecanje više a ne visoke stručne spreme. Podnosilac zahtjeva dalje navodi da tužioci s višom stručnom spremom obavljaju poslove istog radnog mjesta "nastavnik" kao i njihove radne kolege s visokom stručnom spremom. Međutim, ističe da se platni koeficijenti te dvije kategorije lica razlikuju, koje razlikovanje je učinjeno samim zakonom koji regulira oblast plaća u ustanovama javnog obrazovanja. U vezi s tim, obrazlaže da su članom 9. Zakona o plaćama propisani različiti koeficijenti za nastavnike s visokom stručnom spremom (koeficijent 22,29, što je propisano članom 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. Zakona o plaćama), koji spadaju u drugu platnu grupu (treća platna podgrupa), u odnosu na plaće nastavnika s višom stručnom spremom (koeficijent 19,27, propisan članom 9. stav 1. tačka 3) podtačka 2. Zakona o plaćama), koji spadaju u treću platnu grupu (druga platna podgrupa). Dalje obrazlaže da se radi o poslovima istog radnog mjesta, te da samim tim ne bi trebalo biti razlike u visini plaće. Naime, ukazuje da se plaća određuje s obzirom na koeficijent složenosti posla, koji ima biti opredijeljen složenošću posla datog radnog mjesta i odgovornošću njegovog obavljanja, saglasno članu 123. stav 3. u vezi sa stavom 2. Zakona o radu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o radu), a ne ličnim formalnim stepenom obrazovanja pojedinaca koji obavljaju date poslove.

6. Podnosilac zahtjeva je naveo da svi nastavnici, obavljajući poslove "nastavnik" za konkretan nastavni predmet, po jedinstvenom nastavnom planu i programu, bez obzira na ECTS bodove ili stepen stručne spreme, eventualna naučna zvanja i slično, obavljaju isti rad, koji ima biti i jednako vrednovan, što nije slučaj in concreto. Ističe da je jednakost plaća za jednak rad propisana i članom 7.(a)(i) Međunarodnog pakta. Također ističe da je konkretno razlikovanje plaća za jednak rad suprotno članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i članom 8. Evropske konvencije. Podnosilac zahtjeva ukazuje i da je o ovom pitanju ombudsmen Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ombudsmen) dao Preporuku broj 246/24 od 3. septembra 2024. godine, u kojoj je utvrdio neposrednu diskriminaciju, te Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske preporučio izjednačavanje plaća lica na istom radnom mjestu. Osim toga, podnosilac zahtjeva ukazuje i da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) donio Presudu broj 58 0 Rs 258302 24 Rev od 11. februara 2025. godine koja se analogno može primijeniti i na ovaj slučaj. Također ističe da kod tog suda trenutno postoji više predmeta s gotovo identičnim činjeničnim i pravnim osnovom, koji se kao radni sporovi po zakonu smatraju predmetima hitne prirode, pa moli za prioritetno razmatranje zahtjeva.

IV. Relevantni propisi

7. Zakon o plaćama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 11/19, 105/19, 49/21, 119/21, 68/22, 132/22, 112/23, 110/24, 28/25, 114/25 i 27/26)

U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o plaćama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 11/19, 105/19, 49/21, 119/21, 68/22, 132/22 i 112/23) sačinjen u Ustavnom sudu, koji je naveo podnosilac zahtjeva, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

(1) Plaća zaposlenih sastoji se od osnovne plaće, uvećanja plaće i naknada propisanih ovim zakonom.

(2) Plaća iz stava 1. ovog člana predstavlja bruto platu.

(3) U svim elementima koji čine plaću iz stava 1. ovog člana sadržani su porez na dohodak i doprinosi.

Član 5. st. (1) i (2)

(1) Zaposleni imaju pravo na plaću iz člana 2. ovog zakona.

(2) Način obračuna i isplata plaća jedinstveni su za zaposlene, a ovise o radnom mjestu, platnoj grupi i platnoj podgrupi.

Član 6. st. (1) i (2)

(1) Osnovna plaća obračunava se i iskazuje mjesečno za puno radno vrijeme, prema radnom mjestu i odgovarajućoj platnoj grupi i platnoj podgrupi.

(2) Osnovna plaća iz stava 1. ovog člana je proizvod cijene rada kao izraza vrijednosti za najjednostavniji rad i koeficijenta utvrđenog prema platnoj grupi i platnoj podgrupi.

Član 7.

(1) Cijena rada je izraz vrijednosti za najjednostavniji rad i osnov za obračun osnovne plaće.

(2) Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada) u toku izrade budžeta svake godine sa predstavnicima reprezentativnog granskog sindikata vodi pregovore o cijeni rada za narednu godinu.

(3) Akt o cijeni rada potpisuju predsjednik Vlade i predsjednik reprezentativnog granskog sindikata.

(4) Akt iz stava 3. ovog člana objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srpske".

Član 9.

Zaposleni u osnovnoj školi razvrstavaju se u platne grupe i platne podgrupe sa sljedećim platnim koeficijentima za obračun osnovne plaće:

1) prva platna grupa:

1. prva platna podgrupa:

- direktor osnovne škole koja ima više od 800 učenika (visoka stručna sprema) ... 27,47;

- direktor osnovne škole koja ima više od 800 učenika (viša stručna sprema) ... 24,63;

2. druga platna podgrupa:

- direktor osnovne škole koja ima od 401 do 800 učenika (visoka stručna sprema) ... 26,47;

- direktor osnovne škole koja ima od 401 do 800 učenika (viša stručna sprema) ... 23,71;

3. treća platna podgrupa:

- direktor osnovne škole koja ima do 400 učenika (visoka stručna sprema) ... 25,48;

- direktor osnovne škole koja ima do 400 učenika (viša stručna sprema) ... 22,80;

2) druga platna grupa:

1. prva platna podgrupa:

- pomoćnik direktora (visoka stručna sprema) ... 23,98;

2. druga platna podgrupa:

- stručni saradnici: pedagog, psiholog, logoped, defektolog, socijalni radnik (visoka stručna sprema) ... 23,21;

3. treća platna podgrupa:

- nastavnik, bibliotekar, sekretar, računovođa (visoka stručna sprema) ... 22,29;

4. četvrta platna podgrupa:

- voditelj produženog boravka, voditelj boravka (visoka stručna sprema) ... 21,76;

3) treća platna grupa:

1. prva platna podgrupa:

- pomoćnik direktora (viša stručna sprema) ... 18,89;

2. druga platna podgrupa:

- nastavnik, učitelj (sa završenom učiteljskom školom i stručni učitelj muzičke i likovne kulture), (viša stručna sprema) ... 19,27;

3. treća platna podgrupa:

- voditelj produženog boravka, voditelj jutarnjeg čuvanja, bibliotekar, sekretar, računovođa (viša stručna sprema) ... 17,35;

4) četvrta platna grupa:

1. prva platna podgrupa:

- bibliotekar, sekretar, računovođa, nastavnik (koji nema završenu učiteljsku školu), (srednja stručna sprema) ... 16,24;

2. druga platna podgrupa:

- administrativno-finansijski radnik, knjižničar (srednja stručna sprema) ... 15,10;

3. treća platna podgrupa:

- domar, vozač, ložač (visokokvalificirani radnik ili srednja stručna sprema) ... 14,11;

5) peta platna grupa:

1. prva platna podgrupa:

- domar, ložač (kvalificirani radnik) ... 12,23;

2. druga platna podgrupa:

- noćni čuvar, čistačica, ložač (završena osnovna škola ili nekvalificirani radnik) ... 11,08.

8. Zakon o izmjenama Zakona o plaćama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 27/26) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

U Zakonu o plaćama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 11/19, 105/19, 49/21, 119/21, 68/22, 132/22, 112/23, 110/24, 28/25 i 114/25), član 9. mijenja se i glasi:

"Zaposleni u osnovnoj školi razvrstavaju se u platne grupe i platne podgrupe sa sljedećim platnim koeficijentima za obračun osnovne plaće:

1) prva platna grupa:

1. prva platna podgrupa:

- direktor osnovne škole koja ima više od 800 učenika (visoka stručna sprema) 33,45;

- direktor osnovne škole koja ima više od 800 učenika (viša stručna sprema) 30,17;

2. druga platna podgrupa:

- direktor osnovne škole koja ima od 401 do 800 učenika (visoka stručna sprema) 32,30;

- direktor osnovne škole koja ima od 401 do 800 učenika (viša stručna sprema) 29,11;

3. treća platna podgrupa:

- direktor osnovne škole koja ima do 400 učenika (visoka stručna sprema) 31,15;

- direktor osnovne škole koja ima do 400 učenika (viša stručna sprema) 28,06;

2) druga platna grupa:

1. prva platna podgrupa:

- pomoćnik direktora (visoka stručna sprema) 29,65;

2. druga platna podgrupa:

- stručni saradnici: pedagog, psiholog, logoped, defektolog, specijalni edukator-rehabilitator, socijalni radnik (visoka stručna sprema) 28,72;

3. treća platna podgrupa:

- nastavnik, bibliotekar, sekretar, računovođa (visoka stručna sprema) 28,72;

4. četvrta platna podgrupa:

- voditelj produženog boravka, voditelj boravka (visoka stručna sprema) 28,72;

3) treća platna grupa:

1. prva platna podgrupa:

- pomoćnik direktora (viša stručna sprema) 26,67;

2. druga platna podgrupa:

- nastavnik, učitelj (sa završenom učiteljskom školom i stručni učitelj muzičke i likovne kulture), (viša stručna sprema) 25,39;

3. treća platna podgrupa:

- voditelj produženog boravka, voditelj boravka, bibliotekar, sekretar, računovođa (viša stručna sprema) 23,16;

4) četvrta platna grupa:

1. prva platna podgrupa:

- stručni učitelj muzičke i likovne kulture (srednja stručna sprema) 22,89;

2. druga platna podgrupa:

- bibliotekar, sekretar, računovođa, nastavnik (koji nema završenu učiteljsku školu), (srednja stručna sprema) 18,75;

3. treća platna podgrupa:

- administrativno-finansijski radnik, knjižničar (srednja stručna sprema) 17,44;

4. četvrta platna podgrupa:

- domar, vozač, ložač (visokokvalificirani radnik ili srednja stručna sprema) 16,30;

5) peta platna grupa:

1. prva platna podgrupa:

- domar, ložač (kvalificirani radnik) 14,97;

2. druga platna podgrupa:

- noćni čuvar, radnik za održavanje čistoće (čistačica), radnik za serviranje hrane, ložač (završena osnovna škola ili nekvalificirani radnik) 14,11."

9. Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 81/22 od 25. augusta 2022. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3. stav (1) tačka 19)

Pojedini izrazi i pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:

19) ekvivalent podrazumijeva zvanja stečena prema propisima iz oblasti visokog obrazovanja koja su važila do 2006. godine,

Član 8. stav (1)

(1) U osnovnom odgoju i obrazovanju ne može se vršiti diskriminacija učenika, nastavnika i ostalog osoblja škole na osnovu rase, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, na osnovu invalidnosti ili po bilo kom drugom osnovu.

Član 113. st. (1) i (3)

(1) Vaspitno-obrazovni rad u školi obavljaju nastavnici, stručni saradnici, voditelji u produženom boravku i školski bibliotekar.

(3) Ministar donosi Pravilnik o stručnim profilima i zvanjima nastavnika, stručnih saradnika, voditelja u produženom boravku i školskog bibliotekara.

Član 114. stav (1) tačka 1) i stav (2) tačka 1)

(1) Poslove nastavnika, voditelja u produženom boravku i školskog bibliotekara obavljaju lica koja, pored ispunjenih uvjeta utvrđenih zakonom kojim se uređuju radni odnosi, treba da imaju:

1) završen prvi ciklus studijskog programa u određenoj oblasti i ostvarenih najmanje 180 ECTS bodova u trajanju od tri godine,

(2) Poslove nastavnika u umjetničkoj školi, smjer baletski odgoj i obrazovanje obavljaju lica koja, pored ispunjenih uvjeta utvrđenih zakonom kojim se uređuju radni odnosi, treba da imaju:

1) završen prvi ciklus studijskog programa u određenoj oblasti i ostvarenih najmanje 180 ECTS bodova u trajanju od tri godine,

Član 125. st. (1) i (5)

(1) Direktor raspisuje javni konkurs za upražnjeno radno mjesto nastavnika, stručnog saradnika, školskog bibliotekara, voditelja produženog boravka, sekretara i računovođe obavezno posredstvom Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, izuzev za radno mjesto vjeroučitelja.

(5) Prilikom raspisivanja konkursa potrebno je navesti da pravo učešća imaju i lica koja su po propisima važećim do stupanja na snagu ovog zakona ispunjavali uvjete koji se odnose na stepen i vrstu stručne spreme.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 198. st. (1) i (2)

(1) Radnici koji su po propisima važećim do stupanja na snagu ovog zakona ispunjavali uvjete u pogledu stepena i vrste stručne spreme, mogu i dalje obavljati rad u školi i ravnopravno konkurisati na radna mjesta u školi.

(2) Nastavnici i stručni saradnici iz stava 1. ovog člana mogu ravnopravno konkurisati na raspisani konkurs i biti birani za direktora škole.

10. Pravilnik o proceduri prijema, kriterijima za prijem u radni odnos i načinu bodovanja kandidata u osnovnoj školi ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 74/23) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim pravilnikom propisuju se procedura prijema, kriteriji za prijem u radni odnos i način bodovanja kandidata u osnovnim školama sa statusom javne ustanove, osnovnim školama za djecu sa smetnjama u razvoju i umjetničkim školama.

Član 6. stav (1) i stav (2) tačka 1)

(1) Uz potpisanu prijavu i dokumentaciju iz člana 5. ovog pravilnika potrebno je dostaviti i dokumentaciju na osnovu koje se dokazuje ispunjenost posebnih uvjeta i dokumentaciju na osnovu koje se vrši bodovanje po kriterijima propisanim ovim pravilnikom.

(2) Dokumentacija iz stava 1. ovog člana podrazumijeva:

1) diplomu o završenom prvom ciklusu studijskog programa, u kojoj je navedeno stručno zvanje u određenoj oblasti, odnosno diplomu stečenu nakon završenih integrisanih akademskih studija u odgovarajućoj oblasti,

11. Pravilnik o stručnim profilima i zvanjima nastavnika, stručnih saradnika i vaspitača ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 77/09, 86/10 i 25/14)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim pravilnikom propisuje se vrsta stručne spreme nastavnika i stručnih saradnika u osnovnoj školi, osnovnoj muzičkoj školi i osnovnoj baletskoj školi i specijalnoj obrazovnoj ustanovi.

Član 2.

Nastavu i druge oblike obrazovno-vaspitnog rada u razrednoj nastavi može da izvodi:

a) profesor razredne nastave ili profesor koji u diplomi o završenom fakultetu ima upisanu dvopredmetnu grupu u kojoj je razredna nastava samostalan ili ravnopravan predmet,

b) nastavnik razredne nastave sa završenom pedagoškom akademijom, smjer razredna nastava i

v) učitelj sa završenom učiteljskom školom koji se zatekao u radnom odnosu u vrijeme stupanja na snagu ovog pravilnika.

Član 3. stav (1)

Nastavu i druge oblike obrazovno-vaspitnog rada u predmetnoj nastavi može da izvodi lice koje ima visoku ili višu stručnu spremu za odgovarajući predmet, i to:

[…]

Član 11.

Nastavnici i stručni saradnici koji obavljaju obrazovno-vaspitni rad u školi, a koji su po propisima važećim do stupanja na snagu Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju ispunjavali uvjete u pogledu stepena i vrste stručne spreme, mogu i dalje obavljati obrazovno-vaspitni rad u školi i konkurirati na radna mjesta u školama.

12. Zakon o univerzitetu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 12/93, 14/94, 99/04 i 92/05)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 16. stav (1)

U smislu ovog zakona, termin "visoko obrazovanje" znači:

1. studije prvog ciklusa su - osnovne akademske studije,

2. studije drugog ciklusa su - specijalističke i magistarske akademske studije,

3. studije trećeg ciklusa su - doktorske akademske studije.

Član 24. stav (4)

Osnovne akademske studije "studije prvog ciklusa" vrednuju se od 180 do 240 ECTS bodova.

Član 141.

Stepeni stručne spreme stečeni po propisima koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona izjednačavaju se sa stepenima stručne spreme utvrđenim ovim zakonom, i to:

1) šesti jedan stepen stručne spreme - sa višim obrazovanjem;

2) sedmi jedan stepen stručne spreme - sa visokim obrazovanjem;

3) sedmi dva stepena stručne spreme - specijalizacija, sa stručnim nazivom specijaliste;

4) sedmi dva stepena stručne spreme - sa naučnim stepenom magistra, odnosno umjetničkim stepenom magistra;

5) osmi stepen stručne spreme - sa naučnim stepenom doktora nauka.

Član 142. stav (1)

Pedagoška akademija u Banja Luci nastavlja sa radom kao Filozofski fakultet u Banja Luci sa studijskim grupama: Filozofija i sociologija, Istorija, Srpski jezik i književnost, Engleski jezik i književnost, Matematika, Fizika, Geografija, Hemija i drugim grupama, u skladu sa statutom.

V. Dopustivost

13. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

14. Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

15. Zahtjev za ocjenu kompatibilnosti podnio je Osnovni sud u Banjaluci (sudija Igor Gajić), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7–14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Također, Ustavni sud zapaža da se zahtjevom traži ocjena kompatibilnosti člana 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije, Zakona o zabrani diskriminacije te Međunarodnog pakta. Za Ustavni sud nije sporno da postoji nadležnost da, u smislu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, odlučuje o kompatibilnosti osporenih odredbi u vezi s odredbama Evropske konvencije i Zakonom o zabrani diskriminacije.

16. U vezi s ocjenom kompatibilnosti s Međunarodnim paktom, Ustavni sud podsjeća da on nije eksplicitno naveden u članu VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, pravo na uživanje pravednih i povoljnih uvjeta rada nije zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine niti Evropskom konvencijom koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine – Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, između ostalog, naveden je i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Tim paktom u članu 7.(a)(i) zagarantirano je pravo na pravičnu zaradu i jednaku nagradu za rad. Ustavni sud ukazuje da je članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine propisano da je uživanje prava i sloboda predviđenih u ovom članu ili međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog ustava osigurano svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije prema bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status. Imajući u vidu da podnosilac zahtjeva osporava odredbe Zakona o plaćama upravo s aspekta navodne diskriminacije u ostvarivanju prava iz radnog odnosa, Ustavni sud smatra da pitanje kompatibilnosti osporenih odredbi s garancijama iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi s pravima iz Međunarodnog pakta, potpada pod njegovu nadležnost iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-18/06 od 23. novembra 2007. godine, tačka 33, dostupna na www.ustavnisud.ba).

17. Iz toga slijedi da nesporno postoji nadležnost Ustavnog suda za odlučivanje iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno ocjenu kompatibilnosti člana 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama prema navodima iz zahtjeva. Osim toga, Ustavni sud zapaža da od važenja tih odredbi Zakona o plaćama zavisi odluka redovnog suda u postupku koji se odnosi na naknade štete po osnovu diskriminacije u radnom odnosu (vidi tačku 4. odluke). Nadalje, Ustavni sud smatra da ne postoje drugi razlozi nedopustivosti iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da su ispunjeni uvjeti za razmatranje merituma predmeta.

VI. Meritum

18. Podnosilac zahtjeva smatra da član 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama nije kompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom, Međunarodnim paktom i Zakonom o zabrani diskriminacije zato što nastavnicima s višom stručnom spremom propisuje manji platni koeficijent za isti posao koji obavljaju nastavnici s visokom stručnom spremom i većim platnim koeficijentom. S obzirom na to da se zahtjevom pokreće pitanje kompatibilnosti člana Zakona o plaćama zbog različitih platnih koeficijenata između nastavnika s visokom i višom stručnom spremom, Ustavni sud smatra da, primjenom pravila iura novit curia i u skladu sa svojom praksom da činjenični supstrat zahtjeva ili apelacije može podvesti pod bilo koje pravo (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/24 od 30. maja 2024. godine, tačka 24), član 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama treba ispitati prvenstveno s aspekta diskriminacije.

a) Zabrana diskriminacije

19. S obzirom na to da se tvrdi da do kršenja zabrane diskriminacije dolazi na osnovu zakona, Ustavni sud će osporenu odredbu ispitati s aspekta člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

20. Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:

1. Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

2. Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.

21. Ustavni sud smatra potrebnim prvo ukazati da je podnosilac zahtjeva prilikom podnošenja zahtjeva osporio član 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama u tekstu koji je naveden u tački 7. odluke. U međuvremenu je došlo do izmjene ovog osporenog dijela člana 9. Zakona o plaćama u dijelu koji se odnosi samo na visinu koeficijenta, dok je osporeni dio člana 9. suštinski ostao isti (vidi tačku 8. odluke). Budući da je u konkretnom slučaju neposredan povod za zahtjev parnični postupak na koji je podnosilac zahtjeva ukazao u tački 4. odluke i da je podnosilac zahtjeva eksplicitno ukazao na Zakon o plaćama u tekstu koji je važio zaključno s izmjenama iz 2023. godine, Ustavni sud će kompatibilnost člana 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama ispitati u odnosu na tekst ovog dijela osporene odredbe kako je naveo podnosilac zahtjeva. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da se samo tačka 3) podtačka 2. alineja 1. člana 9. Zakona o plaćama odnosi na platni koeficijent nastavnika s višom stručnom spremom. Međutim, Ustavni sud smatra svrsishodnim u daljnjem tekstu odluke razmotriti član 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama, kako je podnosilac zahtjeva i tražio, radi upoređivanja tih odredbi u kontekstu eventualne diskriminacije.

22. Član 9. Zakona o plaćama u relevantnom dijelu glasi:

Član 9.

Zaposleni u osnovnoj školi razvrstavaju se u platne grupe i platne podgrupe sa sljedećim platnim koeficijentima za obračun osnovne plaće:

2) druga platna grupa:

3. treća platna podgrupa:

- nastavnik, bibliotekar, sekretar, računovođa (visoka stručna sprema) ... 22,29;

3) treća platna grupa:

2. druga platna podgrupa:

- nastavnik, učitelj (sa završenom učiteljskom školom i stručni učitelj muzičke i likovne kulture), (viša stručna sprema) ... 19,27;

23. Ustavni sud naglašava da član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju sadrži opći princip zabrane diskriminacije i garantira uživanje svih prava određenih zakonom, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. Nadalje, član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju podrazumijeva i da javni organi nikoga ne mogu diskriminirati prema bilo kojem osnovu. Dakle, osnovni princip nediskriminacije je proširen i na domaće zakone, a ne samo na prava garantirana Evropskom konvencijom, kako to predviđa član 14. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-11/22 od 14. jula 2022. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba).

24. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) potvrdio da se pojmovi diskriminacije koja je zabranjena na osnovu člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 trebaju tumačiti na isti način (vidi Evropski sud, Pilav protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 9. juna 2016. godine, predstavka broj 41939/07, tačka 40. s daljnjim referencama). U skladu s tim, pravo na nediskriminaciju prema članu 1. Protokola broj 12 pruža zaštitu od različitog postupanja prema pojedincima u analognim ili relevantno sličnim situacijama. Tretman je diskriminirajući ako "nema objektivno i razumno opravdanje", odnosno ako ne teži "legitimnom cilju" ili ako ne postoji "razuman odnos proporcionalnosti" između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se želi postići. Evropski sud je također u svojoj sudskoj praksi utvrdio da samo razlike u tretmanu zasnovane na prepoznatljivoj osobini ili "statusu" mogu predstavljati diskriminaciju u smislu člana 14. Evropske konvencije. Međutim, lista navedena u članu 14. je ilustrativna i nije iscrpna. Riječi "drugi status" dobile su široko značenje i njihovo tumačenje nije ograničeno na karakteristike koje su lične u smislu da su urođene ili inherentne. Evropski sud je stoga zaključio da posjedovanje, ili na drugi način, visoke funkcije, policijski čin, ili, u nekim okolnostima, vojni čin može se smatrati "drugim statusom" u smislu člana 14. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Pinkas protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 4. oktobra 2022. godine, predstavka broj 8701/21, tač. 58. i 59. s referencama na drugu praksu Evropskog suda).

25. Ustavni sud podsjeća da podnosilac zahtjeva smatra da su nastavnici s višom stručnom spremom nepovoljnije tretirani u odnosu na nastavnike s visokom stručnom spremom iako obavljaju isti posao. Ta razlika u tretmanu se ogleda u nižem platnom koeficijentu u odnosu na platni koeficijent nastavnika s visokom stručnom spremom. Naime, platni koeficijent zavisi od platne grupe i platne podgrupe, prema kojima su podijeljene navedene kategorije nastavnika, kako je to precizirano u članu 9. Zakona o plaćama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je razlika u tretmanu zasnovana na ličnoj karakteristici po kojoj se nastavnici s višom stručnom spremom razlikuju od nastavnika s visokom stručnom spremom, koja spada u obim "drugog statusa" u smislu člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Anne Beeckman i drugi protiv Belgije, odluka od 18. septembra 2018. godine, predstavka broj 34952/07, tačka 24).

26. Da bi se ispitalo postojanje diskriminacije mora se prvo utvrditi postojanje adekvatne "uporedne grupe" i "analogne ili relevantno slične situacije". U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da pretpostavka dokazivanja analognog položaja ne zahtijeva da referentne grupe budu istovjetne. Podnosilac zahtjeva mora dokazati da je, s obzirom na konkretnu prirodu svog prigovora, bio u relevantno sličnoj situaciji s drugima prema kojima se postupalo drugačije. Evropski sud je pojasnio da se elementi koji karakteriziraju različite situacije i utvrđuju koliko su one uporedive moraju ocijeniti s obzirom na predmet spora, cilj sporne odredbe i kontekst u kojem se navodna diskriminacija javlja. Ocjena pitanja nalaze li se dvije osobe ili grupe u uporedivoj situaciji za potrebe analize različitog postupanja i diskriminacije istovremeno je specifična i kontekstualna, može se zasnivati samo na objektivnim i provjerljivim elementima, a uporedive situacije moraju se razmotriti kao cjelina, pri čemu se moraju izbjeći izolirani ili rubni aspekti koji bi cijelu analizu učinili umjetnom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-3/25 od 22. januara 2026. godine, tačka 51. s daljnjim referencama na praksu Evropskog suda).

27. Podnosilac zahtjeva smatra da su nastavnici s višom stručnom spremom u analognoj ili relevantno sličnoj situaciji kao i nastavnici s visokom stručnom spremom budući da obavljaju iste poslove. U tom pravcu Ustavni sud primjećuje da iz relevantnih zakonskih odredbi proizlazi da je Pedagoška akademija, na koju ukazuje podnosilac zahtjeva, nastavila da radi kao Filozofski fakultet s preciziranim studijskim grupama, na kojima se stječe visoka stručna sprema (vidi tačku 12. odluke). Dalje primjećuje da je relevantnim odredbama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju (vidi tačku 9. odluke) propisano da radnici koji su po propisima važećim do stupanja na snagu ovog zakona (2022. godine) ispunjavali uvjete u pogledu stepena i vrste stručne spreme mogu i dalje obavljati rad u školi i ravnopravno konkurirati na radna mjesta u školi (član 198). U Pravilniku o stručnim profilima i zvanjima nastavnika, stručnih saradnika i vaspitača (vidi tačku 11. odluke) jasno je propisano da nastavu i druge oblike obrazovno-odgojnog rada u razrednoj/predmetnoj nastavi može da izvodi lice koje ima visoku ili višu stručnu spremu, detaljno precizirajući stručnu spremu potrebnu za pojedine predmete, između kojih je i "nastavnik sa završenom pedagoškom akademijom". Iz navedenih zakonskih propisa proizlazi da su nastavnici s višom stručnom spremom izjednačeni s nastavnicima s visokom stručnom spremom u pogledu konkuriranja i obavljanja poslova nastavnika, odnosno da se nalaze u relevantno sličnoj situaciji. Stoga, Ustavni sud smatra da su nastavnici s visokom stručnom spremom adekvatna uporedna grupa u odnosu na nastavnike s višom stručnom spremom.

28. Sljedeća pitanja koja se postavljaju za Ustavni sud su da li postoji različit tretman tih kategorija nastavnika, pa ukoliko takav različit tretman postoji, da li on teži "legitimnom cilju" i da li je uspostavljen "razuman odnos proporcionalnosti" između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se želi postići.

29. U vezi s pitanjem različitog tretmana, Ustavni sud primjećuje da je članom 6. Zakona o plaćama propisano da je osnovna plaća proizvod cijene rada kao izraza vrijednosti za najjednostavniji rad i koeficijenta utvrđenog prema platnoj grupi i platnoj podgrupi. Članom 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama propisani su platni koeficijenti za nastavnike s visokom i višom stručnom spremom, pa je tako za nastavnike s visokom stručnom spremom platni koeficijent za obračun osnovne plaće 22,29, a za nastavnike s višom stručnom spremom 19,27. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da visina koeficijenta direktno utječe na visinu plaće, uzrokujući različite plaće nastavnika s visokom i višom stručnom spremom. Iz navedenog slijedi da postoji različit tretman između ove dvije kategorije nastavnika.

30. U vezi s pitanjem postojanja legitimnog cilja, Ustavni sud napominje da nastavnici s višom stručnom spremom imaju niži stepen obrazovanja u odnosu na nastavnike s visokom stručnom spremom. Naime, ranije je stjecanje stručne spreme i profesionalno usavršavanje nastavnika osnovne škole, u pravilu, vršeno na pedagoškoj akademiji kao višoj školi. Nakon reforme obrazovnog sistema, stjecanje stručne spreme potrebne za nastavnike vrši se na odgovarajućoj visokoškolskoj ustanovi. Navedenu razliku u stručnoj spremi nastavnika zakonodavac je riješio tako što je izjednačio prava tih dviju kategorija nastavnika u konkuriranju i prijemu na radno mjesto, ali je napravio razliku u pogledu visine plaće. Ustavni sud smatra da je takvo rješenje visine platnog koeficijenta bilo s ciljem da se omogući daljnje zaposlenje i rad nastavnika s višom stručnom spremom, s jedne strane, a s druge strane, valorizira vrijeme, trud i finansijska sredstva koja su potrebna za stjecanje visoke stručne spreme i osigura uspješno funkcioniranje obrazovnog sistema. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je to bio legitiman cilj za potrebe člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

31. Razmatrajući pitanje da li je za različit tretman uspostavljen "razuman odnos proporcionalnosti" između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se želi postići, Ustavni sud ukazuje da mora postojati "pravičan odnos" između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, odnosno mora postojati razuman odnos srazmjernosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti bilo kojim mjerama koje država primjenjuje (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1673/21 od 25. septembra 2025. godine, tačka 33, dostupna na www.ustavnisud.ba, s referencama na drugu praksu). U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice uživaju određeno polje slobodne procjene pri odlučivanju o tome opravdavaju li razlike između situacija, koje su u drugim aspektima analogne, različito postupanje i u kojoj mjeri. Obim te slobode procjene varira zavisno od okolnosti, područja i konteksta. Državi se obično ostavlja široka sloboda za donošenje općih mjera u ekonomskim ili socijalnim pitanjima. Zahvaljujući direktnom poznavanju svog društva i njegovih potreba, domaće vlasti su, u principu, u boljem položaju od međunarodnog suda za određivanje onoga što je u javnom interesu u ekonomskim ili socijalnim pitanjima, te sud, u principu, poštuje način na koji država definira imperativ javnog interesa, osim ako se pokaže da je njena procjena očito bez razumnog osnova (ibid., Anne Beeckman i drugi protiv Belgije, tačka 21, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-26/00 od 21. decembra 2001. godine, tačka 24, dostupna na www.ustavnisud.ba).

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da različit koeficijent između uporednih grupa nastavnika utječe na visinu njihove plaće. Međutim, Ustavni sud primjećuje da navedena razlika nije toliko velika da bi značajnije utjecala na konačnu visinu plaće, niti pogoršala postojeći životni standard nastavnika s višom stručnom spremom. Naime, nastavnici s visokom stručnom spremom imaju neznatno veći platni koeficijent 22,29 u odnosu na platni koeficijent nastavnika s višom stručnom spremom, koji iznosi 19,27. Pri tome, podnosilac zahtjeva nije naveo koliko iznosi ta razlika na konkretnim primjerima plaća ove dvije kategorije nastavnika. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da na visinu plaće utječu i drugi faktori, kao npr. dužina radnog staža, broj radnih sati i slično. U odnosu na navode podnosioca zahtjeva da je Pedagoška akademija nastavila da radi kao Filozofski fakultet, Ustavni sud primjećuje da se član 9. Zakona o plaćama odnosi na platne koeficijente nastavnika s višom stručnom spremom bez obzira na to gdje i kada su stekli višu stručnu spremu jer se na javne konkurse mogu prijaviti lica koja su završila i druge više škole odgovarajuće struke. Također, Ustavni sud primjećuje da su i ostale kategorije zaposlenih u osnovnim školama razvrstane po grupama i podgrupama prema poslu koji obavljaju i stručnoj spremi. Tako npr. direktor škole je razvrstan u tri podgrupe prema stručnoj spremi i broju učenika škole (vidi član 9. stav 1. tačka 1) Zakona o plaćama). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zakonodavac procijenio da će različitim platnim koeficijentima, koja razlika nije drastična niti prevladavajuće utjecajna na visinu plaće, na adekvatan način uvažiti razliku u obrazovanju između nastavnika s višom i visokom stručnom spremom, te na taj način uspostaviti razumnu ravnotežu između legitimnog cilja i interesa nastavnika.

33. U tom pravcu, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka ukazao da poštuje diskreciono pravo zakonodavca da uredi pojedine oblasti na način kako smatra da je to najprikladnije (vidi npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U-7/12 od 30. januara 2013. godine, tačka 53, i U-26/22 od 13. jula 2023. godine, tačka 41, dostupne na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud smatra važnim napomenuti da se u ovom slučaju radi o nastavnicima osnovnih škola, koje su većinom javne ustanove koje se finansiraju iz budžeta, pa zakonodavac ima pravo da definira uvjete zaposlenja i visinu naknada iz radnog odnosa za svoje zaposlenike (op. cit., Anne Beeckman i drugi protiv Belgije, tačka 31). Također, Ustavni sud smatra neophodnim ukazati i da je u svojoj praksi razmatrao apelacije protiv odluka redovnih sudova koje su se bavile pitanjem platnog koeficijenta nastavnika s višom stručnom spremom i nije utvrdio kršenje prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije (vidi npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3824/22 od 19. januara 2023. godine, tač. 12, 14, 18, 19. i 20, i AP-2268/22 od 5. oktobra 2022. godine, tač. 5, 7, 11. i 12, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, te s obzirom na široko polje slobodne procjene koju uživa zakonodavac u ovoj oblasti, Ustavni sud zaključuje da je propisivanjem različitog platnog koeficijenta za nastavnike s višom i visokom stručnom spremom uspostavljen "razuman odnos proporcionalnosti" između upotrijebljenog sredstva i legitimnog cilja koji se želi postići. Na ovakav zaključak ne utječe ukazivanje podnosioca zahtjeva na preporuku ombudsmena i presudu Vrhovnog suda FBiH budući da je Ustavni sud osporenu odredbu Zakona o plaćama, u smislu svoje nadležnosti iz člana VI/3.c), razmatrao in abstracto, ne ulazeći u njenu konkretnu primjenu u pojedinačnim slučajevima pred organima i sudovima (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-13/23 od 13. jula 2023. godine, tačka 36, dostupna na www.ustavnisud.ba).

34. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je član 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama u skladu sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

b) Međunarodni pakt

35. Podnosilac zahtjeva predlaže da se ispita kompatibilnost člana 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama s Međunarodnim paktom, precizirajući u obrazloženju zahtjeva da je jednakost plaća za jednak rad propisana i članom 7.(a)(i) Međunarodnog pakta.

36. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima ("Službeni list SFRJ" – Međunarodni ugovori broj 7/71), potpisan 19. decembra 1966. godine u New Yorku ("Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u BiH" [Aneks I na Ustav BiH]), u prevodu glasi:

Član 7.(a)(i)

Države članice ovog pakta priznaju pravo koje ima svaka osoba da se koristi pravičnim i povoljnim uvjetima za rad koji osobito osiguravaju:

(a) nagradu koja minimalno osigurava svim radnicima:

(i) pravičnu zaradu i jednaku nagradu za rad iste vrijednosti bez ikakve razlike; posebno, žene moraju imati garanciju da uvjeti njihova rada nisu gori od uvjeta koje koriste muškarci i primaju istu nagradu kao oni za isti rad;

37. Razmatrajući pitanje definiranja pojma jednake nagrade za isti rad ili rad iste vrijednosti, Ustavni sud primjećuje da Ekonomsko i socijalno vijeće u Općem komentaru broj 23 iz 2016. godine, posvećenom pravu na pravedne i povoljne uvjete rada iz člana 7. Međunarodnog pakta, naglašava da pojam pravične plaće nije statičan zato što počiva na nizu neograničenih objektivnih kriterija, koji odražavaju ne samo rezultate rada već i odgovornosti radnika, nivo vještina i obrazovanja potrebnih za obavljanje posla, utjecaj rada na zdravlje i sigurnost radnika, specifične poteškoće povezane s radom te utjecaj na lični i porodični život radnika (dostupno na https://docs.un.org/en/E/C.12/GC/23, pregledano 25. maja 2026. godine).

38. U tom pravcu Ustavni sud podsjeća da je i u drugim međunarodnim dokumentima razmatrano pitanje jednake naknade za jednak rad, prvenstveno u kontekstu muškaraca i žena, te je izražen stav da primjena tih odredbi zavisi od niza objektivnih kriterija. Tako se članom 3. Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 100 o jednakosti nagrađivanja muške i ženske radne snage za rad jednake vrijednosti iz 1951. godine (Pregled međunarodnih multilateralnih ugovora čija je članica, odnosno kojim je vezana Bosna i Hercegovina nakon izvršene notifikacije o sukcesiji, prihvatanju ili pristupanju, objavljeno u "Službenom listu SRBiH" broj 25/93) upućuje na preduzimanje mjera za podsticanje objektivne procjene poslova na osnovu rada koji se obavlja, te da različite visine plaća radnika koje odgovaraju, bez obzira na spol, razlikama, koje su utvrđene tim objektivnim procjenama, u radu koji se obavlja, ne smatraju se suprotnim principu jednakosti plaća radnika i radnica za rad jednake vrijednost (dostupno na https://view.officeapps.live.com/op/view.aspx?src=https%3A%2F%2Fwww.nhs.hr%2Fdokumenti%2Fkonvencije%2FKonvencija_100_o_jednakosti_pla%25C4%2587a.doc&wdOrigin=BROWSELINK, pregledano 25. maja 2026. godine).

39. Također, članom 4. stav 3. revidirane Evropske socijalne povelje ("Službeni glasnik BiH" – Međunarodni ugovori broj 8/08) Bosna i Hercegovina se obavezala da prizna pravo radnika muškaraca i žena na jednaku plaću za rad jednake vrijednosti. U tom kontekstu Evropski komitet za socijalna prava (u daljnjem tekstu: ECSR), nadzorno tijelo za primjenu Evropske socijalne povelje, razvio je kriterije za ostvarivanje jednake plaće i jednakih mogućnosti za žene u zapošljavanju, koji se zasnivaju na odlukama ECSR-a od 5. i 6. decembra 2019. godine i koje se odnose na 15 država koje su prihvatile postupak žalbi (Belgija, Bugarska, Hrvatska, Kipar, Češka, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Holandija, Norveška, Portugal, Slovenija i Švedska). Tako je, između ostalog, ukazano na sljedeće: "Kako bi se utvrdilo da li je obavljeni rad jednak ili jednake vrijednosti, moraju se uzeti u obzir faktori kao što su priroda zadataka, vještine, zahtjevi u pogledu obrazovanja i obuke. Pojam jednakog rada ili rada jednake vrijednosti ima kvalitativnu dimenziju i ne može se uvijek zadovoljavajuće definirati, što može narušiti pravnu sigurnost. Stoga bi države trebale nastojati razjasniti ovaj pojam u domaćem pravu prema potrebi, bilo putem zakonodavstva ili sudske prakse. U tom smislu, sistemi klasifikacije i vrednovanja radnih mjesta trebaju se podsticati, a tamo gdje se koriste, moraju se zasnivati na kriterijima koji su rodno neutralni i ne dovode do indirektne diskriminacije. Također, takvi sistemi moraju uzimati u obzir obilježja konkretnih radnih mjesta, a ne lične karakteristike radnika" (dostupan na https://rm.coe.int/realising-equal-pay-and-equal-opportunity-for-women-in-employment-crit/1680a06673, pregledano 25. maja 2026. godine).

40. Iako nije obavezujuće za Bosnu i Hercegovinu, Ustavni sud također napominje i da je princip "jednaka plaća za jednak rad ili rad jednake vrijednosti između žena i muškaraca" usvojen i u zakonodavstvu Evropske unije. Tako je, između ostalog, Preporukom Evropske komisije od 7. marta 2014. godine o jačanju principa jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem (2014/124/EU) preporučeno, pod naslovom "Koncept rada jednake vrijednosti", da države članice trebaju razjasniti koncept "rada jednake vrijednosti" u svom zakonodavstvu, a vrijednost rada procijeniti i uporediti na osnovu objektivnih kriterija poput obrazovnih i profesionalnih uvjeta, uvjeta osposobljavanja, vještina, zalaganja i odgovornosti, obavljenog posla i prirode zadataka (dostupno na http://data.europa.eu/eli/reco/2014/124/oj, pregledano 25. maja 2026. godine). Također, članom 4. stav 4. Direktive (EU) 2023/970 Evropskog parlamenta i Vijeća od 10. maja 2023. o jačanju primjene principa jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja propisano je da "platne strukture moraju biti takve da se njima omogućava procjena toga jesu li radnici u uporedivoj situaciji s obzirom na vrijednost rada, na osnovu objektivnih, rodno neutralnih kriterija dogovorenih s predstavnicima radnika ako takvi predstavnici postoje. Ti se kriteriji ne zasnivaju, ni direktno ni indirektno, na spolu radnikâ. Oni uključuju vještine, zalaganje, odgovornost i radne uvjete te, prema potrebi, sve druge faktore koji su relevantni za određeno radno mjesto ili položaj. Primjenjuju se na objektivan, rodno neutralan način i isključuju svaku direktnu ili indirektnu diskriminaciju na osnovu spola. Naročito se ne smiju potcijeniti relevantne meke vještine" (dostupno na https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32023L0970, pregledano 25. maja 2026. godine).

41. Analizirajući navedeno u kontekstu navoda konkretnog zahtjeva, Ustavni sud primjećuje da je u svim ovim aktima izražena obaveza ocjenjivanja poslova prema objektivnim kriterijima koji se baziraju na stečenom znanju, obrazovanju, stručnosti, odgovornosti itd. Dakle, pojam "jednaka plaća za jednak rad" nije dovoljno definirati samo u njegovom osnovnom značenju nego podrazumijeva ocjenu niza objektivnih kriterija koji bi uzeli u obzir okolnosti poslova koji se obavljaju i potrebnog obrazovanja, vještina i sposobnosti za njihovo obavljanje. Takvi kriteriji su nužni kako bi se, s jedne strane, onemogućila diskriminacija lica prema nekom od zabranjenih osnova, a s druge strane, na odgovarajući način uvažile sposobnosti i obrazovanje lica i ona podstakla na daljnje usavršavanje i obrazovanje za rad u struci. U tom pravcu, Ustavni sud primjećuje da je u domaćem zakonodavstvu, članom 120. st. (2) i (3) Zakona o radu ("Službeni glasnik RS" br. 1/16, 66/18, 91/21, 119/21, 112/23, 39/24 i 28/26), propisano da se radnicima garantira jednaka plaća za isti rad ili rad iste vrijednosti koji ostvaruju kod poslodavca, s tim da se pod radom iste vrijednosti podrazumijeva rad za koji se zahtijeva isti stepen stručne spreme, odnosno obrazovanja, znanja i sposobnosti, u kojem je ostvaren jednak radni doprinos uz jednaku odgovornost. Iz navedene odredbe slijedi da je zakonodavac definirao ovo pitanje prema objektivnim kriterijima, te da je garantiranje iste plaće za isti rad usko povezao sa stepenom stručne spreme. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je zakonodavac prilikom utvrđivanja visine plaće za nastavnike predvidio i kriterij nivoa obrazovanja kao objektivni kriterij koji se primjenjuje u odnosu na sve nastavnike istog nivoa obrazovanja te u odnosu na takav objektivni kriterij utvrdio različite platne razrede.

42. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da je u svojoj Odluci broj AP-1093/07 ukazao da Međunarodni pakt sam po sebi ne zabranjuje različit tretman. Naime, Međunarodni pakt dozvoljava ograničenje prava iz ovog pakta, i to u onoj mjeri koja je u saglasnosti s prirodom tih prava i isključivo s ciljem unapređenja općeg blagostanja u demokratskom društvu. Obično se moraju iznijeti krupni razlozi kako bi se opravdalo različito tretiranje ljudi, naročito kada se radi o pravljenju razlika između etničkih i rasnih grupa. Nadalje, ako se takvi razlozi ustanove, cilj kojem se teži mora biti zakonit, a sredstva korištena proporcionalno. Ovo znači, između ostalog, da se mora postići pravičan balans između općeg javnog interesa i prava pojedinca (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1093/07 od 25. septembra 2009. godine, tačka 37, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju Ustavni sud je u prethodnim tačkama odluke zaključio da je propisivanjem različitog platnog koeficijenta za nastavnike s višom i visokom stručnom spremom uspostavljen "razuman odnos proporcionalnosti" između upotrijebljenog sredstva i legitimnog cilja koji se želi postići. Naime, različit platni koeficijent za nastavnike s visokom i višom stručnom spremom je očigledno propisan kako bi se uvažila razlika u obrazovanju između ove dvije kategorije nastavnika, ali razlika između visine ta dva koeficijenta je mala i ne utječe u većoj mjeri na visinu same plaće. Nastavnicima s višom stručnom spremom nije onemogućen prijem i rad u prosvjeti, niti podnosilac zahtjeva navodi da im je onemogućeno daljnje školovanje i usavršavanje kako bi stekli visoku stručnu spremu. Oni su ograničeni u "pravičnoj zaradi i jednakoj nagradi za rad iste vrijednosti bez ikakve razlike" samo u mjeri koja se zasniva na objektivnom kriteriju – njihovom obrazovanju i koja je proporcionalna legitimnom cilju. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da zakonsko utvrđivanje različitog koeficijenta za nastavnike s visokom i višom stručnom spremom nije dovelo do diskriminacije nastavnika s višom stručnom spremom u uživanju prava iz člana 7.(a)(i) Međunarodnog pakta.

43. Stoga, Ustavni sud zaključuje da član 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama ne diskriminira nastavnike s višom stručnom spremom u ostvarivanju prava po osnovu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 7.(a)(i) Međunarodnog pakta.

c) U odnosu na Zakon o zabrani diskriminacije

44. S obzirom na navedene zaključke u pogledu diskriminacije, Ustavni sud neće razmatrati navode podnosioca zahtjeva o mogućoj diskriminaciji u odnosu na Zakon o zabrani diskriminacije jer su zahtjevi podnosioca zahtjeva u ovoj odluci ispitani kroz član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju koji sadrži opći princip zabrane diskriminacije (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-29/13 od 28. marta 2014. godine, tačka 29, dostupna na www.ustavnisud.ba).

VII. Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da je član 9. stav 1. tačka 2) podtačka 3. alineja 1. i tačka 3) podtačka 2. alineja 1. Zakona o plaćama u skladu sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 7.(a)(i) Međunarodnog pakta.

46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.