Službeni glasnik BiH, broj 54/26

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-22/25, rješavajući zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Nada Papo), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlučujući o zahtjevu Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Nada Papo) za ocjenu ustavnosti Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 50/08, 35/09, 75/09, 32/12, 42/12, 50/12, 32/13, 87/13, 75/15, 88/15, 16/16, 94/16, 72/17, 25/18, 32/20, 65/20, 59/22, 20/25 i 30/25),

utvrđuje se da je Zakon o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 50/08, 35/09, 75/09, 32/12, 42/12, 50/12, 32/13, 87/13, 75/15, 88/15, 16/16, 94/16, 72/17, 25/18, 32/20, 65/20, 59/22, 20/25 i 30/25) u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Sud Bosne i Hercegovine (sutkinja Nada Papo; u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 4. jula 2025. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 50/08, 35/09, 75/09, 32/12, 42/12, 50/12, 32/13, 87/13, 75/15, 88/15, 16/16, 94/16, 72/17, 25/18, 32/20, 65/20, 59/22, 20/25 i 30/25: u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama) s odredbama čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s odredbama člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (2) Pravila Ustavnog suda, od Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda) i Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom) zatraženo je 14. jula 2025. godine da dostave odgovore na zahtjev u roku od 30 dana od prijema dopisa.

3. Predstavnički dom je odgovor na zahtjev dostavio 30. jula 2025. godine, a Dom naroda 30. septembra 2025. godine.

III. Zahtjev

a) Predmet povodom kojeg je zahtjev pokrenut

4. Podnosilac zahtjeva je ukazao da se pred tim sudom vodi parnični postupak po tužbi M. A. i drugih (u daljnjem tekstu: tužioci) protiv Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) radi utvrđenja diskriminacije i isplate naknade štete nastale zbog povrede prava na jednako postupanje prema tužiocima s obzirom na to da u odnosu na druge zaposlenike nisu predviđeni isti uvjeti rada za isti posao. Tužioci su predložili da se naloži BiH da izvrši radnje kojima se uklanja diskriminacija tako što će regulirati njihovo pravo na rad i naknade za rad iz radnog odnosa, pri tome poštujući jednakost pred zakonom.

5. Iz činjenica predmeta proizlazi da su tužioci službenici sudske policije zaposleni u Odjeljenju Sudske policije Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Radnopravni status tužilaca reguliran je kako Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakonom o sudskoj policiji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o sudskoj policiji) tako i odredbama Zakona o plaćama.

6. Tužbu zasnivaju na navodima da se tužiocima koji su policijski službenici plaća obračunava kao da obavljaju administrativno-tehničke poslove te su svrstani u platni razred C4, propisan odredbom člana 24. Zakona o plaćama. Međutim, tužioci su u tužbi naveli da kao sudski policajci, odnosno tzv. službenici sudske policije na nivou Bosne i Hercegovine, shodno opisima svojih radnih mjesta, pružaju pomoć Sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH), izvršavaju naloge za prinudno privođenje svjedoka, optuženih i osuđenih lica, za održavanje reda u sudnicama, brinu za sigurnost sudija i sudskih službenika, provode sudske naloge u pogledu pretresa imovine i lica, privremenog oduzimanja predmeta, osiguravanja provođenja izvršnih sudskih naloga, vrše zadržavanje lica u prostorijama za zadržavanje sudske policije itd. S obzirom na to, tužioci smatraju da sudski policajci faktički obavljaju sve radnje kao i drugi policijski službenici. Ujedno ističu da sudski policajci također imaju pravo na beneficirani radni staž kao i svi drugi policijski službenici.

7. U tužbi je navedeno da se odredbama člana 26. stav 1. tačka 5. i člana 19. stav 1. Zakona o plaćama pravi razlika između policijskih službenika i tzv. zaposlenika koji obavljaju poslove sudske policije tako što se policijskim službenicima priznaje pravo na poseban dodatak na plaću (policijski dodatak), dok se sudskim policajcima priznaje pravo na dodatak na plaću u manjem iznosu. Shodno toj razlici diskriminacija se nastavlja i u pogledu razvrstavanja zaposlenih u platne razrede. Navedeno je da su svi policijski službenici na nivou BiH svrstani u platne razrede za policijske službenike propisane odredbama čl. 17. i 18. navedenog zakona, dok su sudski policajci svrstani u platni razred za zaposlenike u institucijama BiH propisan odredbom člana 24. istog zakona, iako se radi o zaposlenicima s istom stručnom spremom, istim ili sličnim iskustvom, te istim ili sličnim poslovima. Tužioci smatraju da je takvim različitim tretmanom BiH napravila razliku u statusu i visini plaća između navedene dvije grupe zaposlenika u državnim institucijama, dovodeći tužioce u nepovoljniji i diskriminatoran položaj, za što ne postoji bilo kakvo objektivno i razumno opravdanje.

b) Navodi iz zahtjeva

8. Podnosilac zahtjeva smatra da bi postojala opasnost da se prekrše ustavna prava tužilaca u postupku ako bi prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu iz tužbe primjenjivao Zakon o plaćama. Stoga je predloženo da Ustavni sud, ako utvrdi neusklađenost Zakona o plaćama s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, naloži Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" uskladi spomenuti zakon s odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju tako što će dopuniti Zakon u čl. 17, 18, 19. i 26. stav 1. odredbom kojom će osigurati tužiocima ista prava kao i policijskim službenicima, kako u pogledu ostvarivanja posebnog dodatka na plaću (policijski dodatak) tako posljedično i u pogledu njihovog razvrstavanja u odgovarajuće platne razrede.

c) Odgovori na zahtjev

9. Dom naroda je naveo da je Ustavnopravna komisija razmotrila zahtjev i jednoglasno odlučila da odluku o zahtjevu prepusti Ustavnom sudu.

10. Predstavnički dom je naveo da je Ustavnopravna komisija razmotrila zahtjev i konstatirala da je Zakon o plaćama donesen u skladu s relevantnim propisima BiH i da odluku o kompatibilnosti spornih odredbi navedenog zakona s relevantnim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta prepušta Ustavnom sudu.

IV. Relevantni propisi

11. Zakon o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 50/08, 35/09, 75/09, 32/12, 42/12, 50/12, 32/13, 87/13, 75/15, 88/15, 16/16, 94/16, 72/17, 25/18, 32/20, 65/20, 59/22, 20/25 i 30/25)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 3. tač. a) i b)
(Principi)

Prilikom određivanja iznosa plaća i drugih naknada zaposlenima u institucijama Bosne i Hercegovine poštovat će se sljedeći principi:

a) Ista plaća za isti ili sličan posao: U skladu s ovim principom, zaposleni u institucijama Bosne i Hercegovine koji obavljaju iste ili slične poslove primat će istu osnovnu plaću; odnosno radna mjesta iz različitih institucija Bosne i Hercegovine na kojima se obavljaju slični poslovi svrstat će se u isti platni razred.

b) Nagrađivanje prema rezultatima rada: U skladu s ovim principom, rukovodioci institucija Bosne i Hercegovine, na bazi objektivnih kriterija mjerenja učinka koji se utvrđuju podzakonskim aktima, mogu za zaposlene na određenim pozicijama odobriti napredovanje unutar platnih razreda, kao i novčanu nagradu u skladu s ovim zakonom.

POGLAVLJE IV. POLICIJSKI SLUŽBENICI

Član 17.
(Platni razredi i koeficijenti za imenovane policijske službenike)

Član 18.
(Platni razredi i koeficijenti za policijske službenike)

Član 19.
(Posebni dodaci)

(1) Policijskim službenicima pripada pravo na poseban dodatak (policijski dodatak) i to pojedinačno najviše do 40% od osnovne plaće s tim da ukupan fond za isplate policijskog dodatka iz ovog stava ne može biti veći od 35% budžeta predviđenog za osnovne plaće policijskih službenika na koji se odnosi dodatak iz ovog stava.

(2) Policijskim službenicima raspoređenim na poslove u sastavu Jedinice za specijalnu podršku Državne agencije za istrage i zaštitu može se odobriti poseban dodatak pojedinačno najviše do 50% od osnovne plaće.

(3) Imenovanim policijskim službenicima iz člana 17. ovog zakona ne pripada pravo na poseban dodatak iz st. (1) i (2) ovog člana.

(4) Državnim službenicima Državne agencije za istrage i zaštitu, koji obavljaju poslove koji su u neposrednoj vezi s operativno-istražnim poslovima i koji su kao takvi utvrđeni u Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji, pripada pravo na poseban dodatak do 25% od osnovne plaće.

(5) Vijeće ministara, na prijedlog Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, donosi podzakonski akt kojim se detaljnije reguliraju dodaci iz st. (1), (2) i (4) ovog člana.

(6) Pojedinačno rješenje o utvrđivanju dodatka iz st. (1), (2) i (4) ovog člana donosi direktor policijske agencije, na osnovu podzakonskog akta iz stava (5) ovog člana.

Član 20.
(Ostala prava iz radnog odnosa po osnovu plaća i naknada)

Ostala prava iz radnog odnosa po osnovu plaća i naknada policijski službenici ostvaruju u skladu s odgovarajućim odredbama Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine, ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ovog zakona, s tim da podzakonske akte u vezi sa ostvarivanjem prava usvaja Vijeće ministara, na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH.

POGLAVLJE VI. PLATNI RAZREDI I KOEFICIJENTI ZA ZAPOSLENIKE U INSTITUCIJAMA BiH

Član 24.
(Platni razredi za zaposlenike)

POGLAVLJE VII. DODACI NA PLAĆU I NOVČANE NAGRADE

Član 26. stav 1.
(Dodatak na plaću)

(1) Dodatak na plaću je uvećanje plaće po osnovu:

a) radnog staža, i to kao dodatak 0,50% na osnovnu plaću za svaku započetu godinu efektivnog staža, a najviše do 20% od osnovne plaće.

b) posebnih uslova radnog mjesta za:

1) operativne poslove u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, pojedinačno najviše do 40% od osnovne plaće, s tim da ukupan fond za isplate ovog dodatka ne može biti veći od 30% budžeta predviđenog za osnovne plaće lica koja obavljaju operativne zadatke u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH. Direktoru, zamjeniku direktora i glavnom inspektoru OSA BiH ne pripada pravo na dodatak.

[…]

5) zaposlene koji obavljaju poslove sudske policije i za službenike u zavodima za izvršenje krivičnih sankcija pojedinačno do 30% od osnovne plaće, s tim da ukupan fond za isplate ovog dodatka ne može biti veći od 25% budžeta predviđenog za osnovne plaće lica koja obavljaju navedene poslove.

[…]

12. Zakon o sudskoj policiji Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 21/03 i 18/13)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom osniva se Sudska policija, definišu njene ovlasti, organizacija i sredstva za rad, prava i obaveze, radni odnosi te druga pitanja od važnosti za organizaciju i rad Sudske policije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sudska policija).

Član 2.

(1) Sudski policajci ovlašteni su da primjenjuju policijska ovlaštenja propisana ovim zakonom i postupaju kao ovlaštena službena lica prema Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i 93/09).

(2) Specifična pravila i propise koji se tiču dužnosti Sudske policije donosi ministar pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ministar pravde) uz saglasnost Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara).

Član 4.

(1) Ministar pravde odgovoran je za rukovođenje Sudskom policijom.

(2) Komandir je odgovoran za rad Sudske policije i odgovara ministru pravde.

(3) Sekretar Ministarstva pravde preduzima mjere za osiguranje efikasnosti u radu Sudske policije i nadzire njen rad.

II - OVLASTI SUDSKE POLICIJE

Član 5.

(1) Sudska policija pruža pomoć Sudu Bosne i Hercegovine i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine kao što je propisano zakonom, u smislu pribavljanja informacija, izvršavanja naloga Suda za prinudno privođenje svjedoka, izvršavanja naloga Suda za privođenje optuženih lica, sprovođenja osuđenih lica u ustanove za sprovođenje sankcija izrečenih presudama Suda, održavanja reda u sudnici, obezbjeđivanja sudija i službenika Suda, kao i drugih lica unutar Suda, internog obezbjeđivanja zgrade Suda, te izvršavanja drugih naloga Suda.

(2) Sudska policija u skladu sa ovim zakonom također pruža pomoć u obezbjeđivanju uvida u službenu dokumentaciju, uključujući sudske i upravne spise, a naročito prilikom pribavljanja neophodnih informacija, dokumenata i spisa u slučaju pružanja otpora ili nesaradnje od strane bilo kojeg službenika u toku istrage.

(3) Sudska policija provodi naloge Suda koji se odnose na pretres imovine i lica, na privremeno oduzimanje predmeta, na obezbjeđivanje provođenja izvršnih naloga Suda, kao i drugih naloga Suda čiji je cilj preduzimanje koraka kojima se osigurava uspješno odvijanje datog sudskog postupka. Sudska policija u cilju ekspertize ili operativne podrške može zatražiti pomoć službi za provođenje zakona Bosne i Hercegovine, entiteta ili Brčko Distrikta.

III - ORGANIZACIJA I SREDSTVA ZA RAD SUDSKE POLICIJE

Član 7.

(1) Sudska policija uspostavlja se kao osnovna organizaciona jedinica, odjeljenje u sastavu Ministarstva pravde.

(2) Odjeljenjem Sudske policije rukovodi komandir Sudske policije.

(3) Komandiru Sudske policije pripada plaća izjednačena s platnim koeficijentom šefa odsjeka u državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

(4) Unutrašnja organizacija Sudske policije uređuje se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine koji donosi ministar pravde uz saglasnost Vijeća ministara.

Član 8.

(1) Komandir Sudske policije rukovodi radom Sudske policije na način definisan propisima koje donosi ministar pravde u skladu s članom 2. stavom (2) ovog zakona.

(2) Za komandira Sudske policije može biti postavljeno lice koje ima VII. stepen stručne spreme stečene prije reforme visokog obrazovanja ili lice koje je prema sistemu obrazovanja Bolonjskog procesa završilo četverogodišnji studij pod uslovom da je steklo najmanje 240 ECTS bodova i najmanje sedam godina radnog iskustva na poslovima službenika Sudske policije ili iskustva na policijskim poslovima.

(3) Komandira Sudske policije imenuje ministar pravde.

Član 9.

Službenici Sudske policije imaju pravo na beneficirani penzijski staž, prema kojem se svakih 12 mjeseci provedenih na dužnosti računa kao 16 mjeseci službe.

Član 10.

Sredstva za rad Sudske policije izdvajaju se iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine.

Član 11.

Ministarstvo pravde vrši nabavku i finansijske operacije za Sudsku policiju.

13. Odluka o dodatku na platu na osnovu posebnih uslova radnog mjesta za zaposlene koji obavljaju poslove Sudske policije Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 50/21 i 72/24)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 1.
(Predmet Odluke)

Ovom odlukom utvrđuje se dodatak na platu na osnovu posebnih uslova radnog mjesta za zaposlene u Odjeljenju Sudske policije Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sudska policija).

Član 2.
(Visina dodatka i poslovi)

Dodatak na platu iz člana 1. ove odluke utvrđuje se u iznosu od 25% osnovne plate za sljedeće poslove:

a) komesar Odjeljenja Sudske policije

b) komesar smjene

c) Sudska policija.

Član 3.
(Obračun dodatka)

Za vrijeme trajanja plaćenog odsustva ili bolovanja isplaćuje se dodatak na plaću na osnovu posebnih uslova radnog mjesta zaposlenim koji vrše poslove Sudske policije Bosne i Hercegovine.

Član 4.
(Donošenje rješenja o dodatku na platu)

U skladu s Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, za svako lice koje radi na poslovima iz člana 2. Odluke, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine će donijeti posebno rješenje o dodatku na platu na osnovu posebnih uslova radnog mjesta.

14. Zakon o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08, 50/08 – Završne odredbe Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH, 63/08, 35/09, 7/12, 57/17 – odluka USBiH i 42/18 – rješenje USBiH)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

DIO PRVI - UVODNE ODREDBE

POGLAVLJE I - OPĆE ODREDBE

Član 1.
Predmet Zakona

Ovim zakonom reguliraju se policijska ovlaštenja i radnopravni status (radni odnosi uključujući: dužnosti i prava, zapošljavanje, obrazovanje i usavršavanje, raspoređivanje, činove, procjenu rada i unapređivanje, naknade, radne uslove, disciplinsku odgovornost, odgovornost za štetu te prestanak radnog odnosa) policijskih službenika Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH).

Član 2.
Policijski službenici

(1) Ovaj zakon primjenjuje se na policijske službenike zaposlene u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: GPBiH) i Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Direkcija).

(2) Policijski službenici su oni pripadnici policijskih organa iz stava 1. ovog člana koji primjenjuju policijska ovlaštenja propisana ovim zakonom i postupaju kao ovlaštene službene osobe prema zakonima o krivičnom postupku u BiH (u daljnjem tekstu: ZKP).

(3) Radna mjesta na kojima se zapošljavaju policijski službenici propisuju se prema zakonu kojim se uspostavlja pojedini policijski organ.

DIO DRUGI - POLICIJSKA OVLAŠTENJA

POGLAVLJE II - OSNOVNI PRINCIPI

[...]

Član 9.
Odluke i naredbe za primjenu policijskih ovlaštenja

(1) Policijski službenik primjenjuje policijska ovlaštenja prema vlastitoj odluci u skladu sa zakonom, kao i na osnovu zakonite naredbe nadređenog službenika ili nadležnog organa.

(2) Policijski službenik neće izvršiti naredbu ukoliko bi time počinio krivično djelo po krivičnom zakonodavstvu u BiH. Policijski službenik će odmah podnijeti izvještaj o neizvršavanju naredbe svom neposredno nadređenom službeniku, odnosno višem nadređenom službeniku ukoliko je naredba izdata od strane neposredno nadređenog policijskog službenika.

(3) Ukoliko naredba bude ponovljena bez obzira na izvještaj o neizvršavanju, policijski službenik će svoj izvještaj dostaviti odjelu za unutrašnju kontrolu policijskog organa u kojem je zaposlen (u daljnjem tekstu: odjel za unutrašnju kontrolu).

POGLAVLJE III - POJEDINA POLICIJSKA OVLAŠTENJA

Član 10.
Policijska ovlaštenja propisana ovim zakonom

(1) Pored dužnosti i ovlaštenja propisanih ZKP-om, policijskim službenicima se, u cilju sprečavanja krivičnih djela i održanja javnog reda i mira, ovim zakonom daju sljedeća policijska ovlaštenja:

1. provjera i utvrđivanje identiteta osoba i stvari;

2. obavljanje razgovora;

3. privođenje;

4. potraga za osobama i stvarima;

5. privremeno ograničavanje slobode kretanja;

6. izdavanje upozorenja i naredbi;

7. privremeno oduzimanje predmeta;

8. korištenje tuđih vozila i komunikacijskih sredstava;

9. pregled osoba, stvari i prijevoznih sredstava;

10. snimanje na javnim mjestima;

11. upotreba sile;

12. obrada ličnih podataka i vođenje evidencija;

13. zaprimanje prijava.

(2) Ovlaštenja koja su policijskim službenicima data ovim zakonom, mogu se ograničiti zakonom kojim se uspostavlja određeni organ.

DIO TREĆI - RADNI ODNOSI POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

POGLAVLJE IV - DUŽNOSTI I PRAVA POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

[...]

Odjeljak 2. Prava

Član 39.
Prava policijskih službenika

Policijski službenik ima pravo:

a) na stalno radno mjesto do trenutka dok se ne steknu uslovi za penzionisanje, ako nije drugačije regulirano ovim zakonom;

b) na odmor kako je određeno ovim zakonom;

c) da bude nagrađen za dužnosti i obavljanje poslova kako je određeno ovim zakonom i odgovarajućim propisima;

d) na plaću i nadoknade u skladu sa zakonom i odgovarajućim propisima;

e) na napredovanje u karijeri i profesionalni razvoj kroz obuku i na drugi način;

f) da osniva i učlanjuje se u sindikat ili profesionalno udruženje u skladu sa zakonom;

g) na fer i pravično postupanje bez obzira na spol, rasu, nacionalno ili društveno porijeklo, religiju, entitetsko državljanstvo, mjesto stanovanja, političko ili drugo mišljenje, rođenje, dob, imovinski, bračni ili drugi status;

h) da nadređeni i podređeni postupaju s njim uz poštivanje ljudskog dostojanstva te da se nepotrebno ne dovodi u fizičku opasnost.

POGLAVLJE IX - NAKNADE (PLAĆA, DODACI I OSTALE NAKNADE)

Odjeljak 1. Naknade

Član 84. st. (2) i (3)
Naknade policijskim službenicima

(2) Naknade policijskom službeniku su plaća, dodaci i ostale naknade propisane Zakonom o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine.

(3) Plaća policijskog službenika veže se uz njegov čin.

Odjeljak 4. Ostale naknade

[...]

Član 94.
Podzakonski akti o ostalim naknadama

Vijeće ministara u podzakonskom aktu utvrđuje kriterije, uslove i iznose naknada iz ovog odjeljka ovog zakona.

V. Dopustivost

15. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

16. Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

17. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Sud Bosne i Hercegovine (sutkinja Nada Papo), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7–14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Zahtjevom se traži ocjena kompatibilnosti Zakona o plaćama s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, a od važenja tog zakona zavisi odluka redovnog suda u postupku. Iz toga slijedi da nesporno postoji nadležnost Ustavnog suda za odlučivanje iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud smatra da ne postoje drugi razlozi nedopustivosti iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da su ispunjeni uvjeti za razmatranje merituma predmeta.

VI. Meritum

18. Podnosilac zahtjeva smatra da Zakon o plaćama nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta.

19. U zahtjevu se navodi da su tužioci službenici sudske policije zaposleni u Odjeljenju Sudske policije Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Plaća im se obračunava kao da obavljaju administrativno-tehničke poslove te su svrstani u platni razred C4, propisan odredbom člana 24. Zakona o plaćama. Za razliku od policijskih službenika kojima se na osnovu člana 19. stav 1. Zakona o plaćama priznaje pravo na poseban dodatak na plaću (policijski dodatak), tužiocima se priznaje pravo na dodatak na plaću prema odredbama člana 26. stav 1. tačka 5. Zakona o plaćama. Također, u zahtjevu se navodi da su svi policijski službenici na nivou BiH svrstani u platne razrede za policijske službenike propisane odredbama čl. 17. i 18. navedenog zakona, dok su sudski policajci svrstani u platni razred za zaposlenike u institucijama BiH propisan odredbom člana 24. istog zakona. Podnosilac zahtjeva smatra da bi postojala opasnost da se prekrše ustavna prava tužilaca u postupku ako bi se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu iz tužbe primjenjivao Zakon o plaćama. S obzirom na to da se zahtjevom pokreće pitanje ustavnosti Zakona o plaćama zbog razvrstavanja u odgovarajuće platne razrede i nepropisivanja prava na policijski dodatak, Ustavni sud smatra da Zakon o plaćama treba ispitati prvenstveno s aspekta diskriminacije.

a) Zabrana diskriminacije

20. S obzirom na to da se tvrdi da do povrede prava na zabranu diskriminacije dolazi na osnovu zakona, Ustavni sud će osporenu odredbu ispitati s aspekta člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

21. Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:

Opća zabrana diskriminacije

1. Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

2. Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.

22. Ustavni sud naglašava da član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju sadrži opći princip zabrane diskriminacije i garantira uživanje svih prava određenih zakonom, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. Dalje, član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju podrazumijeva i da javni organi nikoga ne mogu diskriminirati prema bilo kojem osnovu, dakle osnovni princip nediskriminacije je proširen i na domaće zakone, a ne samo na prava garantirana Evropskom konvencijom, kako to predviđa član 14. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-11/22 od 14. jula 2022. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba).

23. Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine istakao je sljedeće: "Pojam diskriminacije je dosljedno tumačen u jurisprudenciji Suda u odnosu na član 14. Konvencije. Jurisprudencija naročito jasno precizira da 'diskriminacija' označava različito postupanje bez objektivnog i razumnog opravdanja prema licima koja su se našla u sličnom položaju (vidi Evropski sud, Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 22. decembra 2009. godine, predstavke br. 27996/06 i 34836/06, tač. 42–44. s daljnjim referencama). Autori su koristili isti termin, diskriminacija, u članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju bez obzira na razlike u širini obima između tih odredbi. Značenje tog pojma u članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju trebalo je biti identično tumačenju iz člana 14 (vidi Obrazloženje (Explanatory Report) uz Protokol broj 12 Evropske konvencije, tačka 18). Sud, prema tome, ne vidi razlog da odstupa od utvrđenog tumačenja 'diskriminacije', navedenog u tekstu, u primjeni istog pojma prema članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju (u vezi sa sudskom praksom UN-ovog Komiteta za ljudska prava u pogledu člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, odredbe koja je slična, ali ne i identična članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju; vidi Nowak, Komentari CCPR, Izdavači N. P. Engel, 2005, str. 597–634; vidi, op. cit., Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, tačka 55)."

24. Shodno tome, slijedeći principe iz člana 14. Evropske konvencije, da bi se prema praksi Evropskog suda pokrenulo pitanje diskriminacije mora postojati razlika u postupanju prema licima u analognim ili relevantno sličnim situacijama (vidi Evropski sud, DH i drugi protiv Češke Republike [VV], presuda od 13. novembra 2007. godine, predstavka broj 57325/00, tačka 175. s daljnjim referencama). Međutim, samo razlike u postupanju na osnovu ličnog obilježja (ili "statusa") po kojem se lica ili grupe lica razlikuju jedni od drugih mogu pokrenuti pitanje diskriminacije (vidi Evropski sud, Carvalho Pinto de Sousa Morais protiv Portugala, presuda od 25. jula 2017. godine, predstavka broj 17484/15, tačka 45. s daljnjim referencama). Evropski sud u svojim odlukama dosljedno ukazuje da će se različito postupanje prema licima u analognim ili relevantno sličnim situacijama smatrati diskriminirajućim samo ako nema objektivno i razumno opravdanje, drugim riječima, ako ne slijedi legitiman cilj ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (vidi Evropski sud, Vallianatos i drugi protiv Grčke [VV], presuda od 7. novembra 2013. godine, predstavke br. 29381/09 i 32684/09, tačka 76. s daljnjim referencama).

b) Primjenjivost navedenih principa na konkretan slučaj

25. Ustavni sud najprije zapaža da podnosilac zahtjeva Zakon o plaćama osporava s dva aspekta, pri čemu u oba slučaja uporednu grupu vidi u policijskim službenicima na nivou Bosne i Hercegovine, koji su taksativno pobrojani u čl. 17. i 18. Zakona o plaćama. Pri tome prvenstveno ukazuje da su svi policijski službenici na nivou BiH svrstani u platne razrede za policijske službenike propisane odredbama čl. 17. i 18. navedenog zakona, dok su sudski policajci svrstani u platni razred za zaposlenike u institucijama BiH propisan odredbom člana 24. istog zakona. Drugo, ukazuje da policijski službenici imaju pravo na poseban dodatak (policijski dodatak) iz člana 19. Zakona o plaćama, dok tužioci ostvaruju dodatak iz člana 26. stav 1. tačka 5. Zakona o plaćama.

26. Stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno najprije ispitati da li u konkretnom slučaju postoji uporedna grupa na način kako je to postavljeno zahtjevom, odnosno da li se tužioci – službenici sudske policije nalaze u analogno istoj ili relevantno sličnoj situaciji u odnosu na policijske službenike iz čl. 17. i 18. Zakona o plaćama. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda da zahtjev za dokazivanje analogne situacije ne zahtijeva da uporedne grupe budu identične. Podnosilac zahtjeva mora dokazati da je, s obzirom na konkretnu prirodu svog prigovora, bio u relevantno sličnoj situaciji s drugima prema kojima se postupalo drugačije. Evropski sud je pojasnio da se elementi koji karakteriziraju različite situacije i utvrđuju koliko su one uporedive moraju ocijeniti s obzirom na predmet spora, cilj sporne odredbe i kontekst u kojem se navodna diskriminacija javlja. Ocjena pitanja da li se dva lica ili grupe nalaze u uporedivoj situaciji za potrebe analize različitog postupanja i diskriminacije istovremeno je specifična i kontekstualna, može se zasnivati samo na objektivnim i provjerljivim elementima, a uporedive situacije moraju se razmotriti kao cjelina, pri čemu se moraju izbjeći izolirani ili rubni aspekti koji bi cijelu analizu učinili umjetnom (vidi Evropski sud, Fábián protiv Mađarske [VV], predstavka broj 78117/13, presuda od 5. septembra 2017. godine, tačka 113. s daljnjim referencama).

27. Dovodeći navedeno u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud konstatira da su u pogledu plaća policijski službenici i službenici sudske policije u Zakonu o plaćama razvrstani u različite platne razrede. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su prava i dužnosti policijskih službenika i sudske policije na nivou Bosne i Hercegovine regulirani različitim zakonima i da imaju različite nadležnosti i ovlaštenja. Nadležnosti sudske policije propisane su odredbom člana 5. Zakona o sudskoj policiji i odnose se na pružanje pomoći Sudu BiH i Tužilaštvu BiH u smislu pribavljanja informacija, izvršavanja naloga Suda za prinudno privođenje svjedoka, izvršavanja naloga Suda za privođenje optuženika, provođenja osuđenika u ustanove za provođenje sankcija izrečenih presudama Suda, održavanja reda u sudnici, osiguravanja sudija i službenika Suda, kao i drugih lica unutar Suda, internog osiguranja zgrade Suda, te izvršavanja drugih naloga Suda. Osim toga, sudska policija pruža pomoć u osiguravanju uvida u službenu dokumentaciju, uključujući i sudske i upravne spise, naročito prilikom pribavljanja neophodnih informacija, dokumenata i spisa u slučaju pružanja otpora ili nesaradnje bilo kojeg službenika tokom istrage. Sudska policija provodi i naloge Suda koji se odnose na pretres imovine i lica, na privremeno oduzimanje predmeta, na osiguranje provođenja izvršnih naloga Suda, kao i drugih naloga Suda, čiji je cilj preduzimanje koraka kojima se osigurava uspješno odvijanje sudskog postupka. S druge strane, Državna agencija za istrage i zaštitu, Granična policija BiH i Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH predstavljaju upravne organizacije u okviru Ministarstva sigurnosti BiH s operativnom samostalnošću. Pri tome nadležnosti i ovlaštenja policijskih službenika (službenika zaposlenih u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, Graničnoj policiji BiH i Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH) propisani su odredbom člana 10. Zakona o policijskim službenicima BiH i odnose se na provjeru i utvrđivanje identiteta lica i stvari, obavljanje razgovora, privođenje, potragu za licima i stvarima, privremeno ograničavanje slobode kretanja, izdavanje upozorenja i naredbi, privremeno oduzimanje predmeta, korištenje tuđih vozila i komunikacionih sredstava, pregled lica, stvari i prijevoznih sredstava, snimanje na javnim mjestima, upotrebu sile, obradu ličnih podataka i vođenje evidencija te zaprimanje prijava.

28. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da sudska policija djeluje kao organizaciona jedinica u okviru Ministarstva pravde BiH kojom rukovodi ministar pravde, dok policijske agencije na nivou Bosne i Hercegovine predstavljaju upravne organizacije u okviru Ministarstva sigurnosti BiH s operativnom samostalnošću. Sudska policija je specijalizirana služba vezana za rad Suda BiH i Tužilaštva BiH, dok policijski službenici iz čl. 17. i 18. Zakona o plaćama obavljaju šire poslove iz oblasti provođenja zakona, kriminalističkih istraga, granične sigurnosti i koordinacije policijskih tijela. Polazeći od navedenog, Ustavni sud smatra da sama činjenica da službenici sudske policije imaju određena policijska ovlaštenja ili da obavljaju pojedine poslove koji su slični poslovima policijskih službenika ne znači da se radi o istoj ili relevantno uporedivoj kategoriji zaposlenika za potrebe uređenja sistema plaća. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da podnosilac zahtjeva nije naveo argumente koji bi, osim ukazivanja na određene sličnosti u poslovima koje obavljaju te kategorije zaposlenika, doveli u pitanje zakonsko razlikovanje platnih razreda između službenika sudske policije i policijskih službenika iz čl. 17. i 18. Zakona o plaćama. Stoga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se radi o jedinstvenoj kategoriji zaposlenika koje je zakonodavac bio dužan jednako urediti u pogledu platnih razreda.

29. Također, podnosilac zahtjeva smatra da postoji diskriminacija jer službenicima sudske policije ne pripada poseban dodatak na plaću iz člana 19. Zakona o plaćama, koji je zakonodavac propisao za određene kategorije policijskih službenika. Dodatak se, na osnovu obje odredbe, priznaje taksativno propisanim policijskim i drugim državnim službenicima, te je diferenciran zavisno od pozicija na kojima su ti policijski/državni službenici zaposleni. Dakle, za policijske službenike propisan je poseban policijski dodatak u članu 19. Zakona o plaćama, dok je za sudsku policiju u članu 26. stav 1. tačka 5) Zakona o plaćama propisan dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta radnog mjesta. Iz zakonskih odredbi proizlazi da je zakonodavac pravo na poseban dodatak iz člana 19. Zakona o plaćama vezao za određene kategorije policijskih službenika, dok je pravo na dodatak iz člana 26. stav 1. tačka 5. Zakona o plaćama vezao za zaposlene koji obavljaju poslove sudske policije. Na taj način zakonodavac je različitim kategorijama zaposlenika priznao pravo na uvećanje plaće zbog uvjeta rada, ali ga je uredio različitim zakonskim režimima. Takvo razlikovanje zasniva se na procjeni zakonodavca o specifičnim okolnostima izvršavanja poslova koje različite kategorije zaposlenih obavljaju. Međutim, iako je podnosilac zahtjeva naveo da među njima ima određenih sličnosti (npr. u pogledu prirode poslova koje obavljaju ili beneficiranog radnog staža), Ustavni sud ne može izvesti zaključak da se tužioci nalaze u sličnoj situaciji s policijskim službenicima na nivou BiH, niti je podnosilac zahtjeva u vezi s tim, osim navoda o sličnosti poslova, pružio relevantne argumente. Ustavni sud smatra da je nesporno da postoje razlike u odnosu na prirodu poslova i dužnosti koje obavljaju policijski službenici i službenici sudske policije kao što je način izvršenja tih dužnosti, uvjeti za obavljanje tih dužnosti itd. Upravo iz tih razloga zakonodavac je vrlo precizno propisao različite vrste dodataka na plaću za različite kategorije službenika zaposlenih na nivou Bosne i Hercegovine, između ostalih i za policijske službenike i službenike sudske policije, i to na osnovu specifičnih uvjeta radnog mjesta. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je ocjena koji poslovi podrazumijevaju posebne uvjete rada, odnosno poseban dodatak na plaću pitanje zakonodavne procjene. Uloga Ustavnog suda u tom pogledu ograničena je na provjeru da li se te kategorije mogu smatrati uporedivom kategorijom zaposlenika.

30. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj recentnoj praksi, u Odluci broj U-20/25 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-20/25 od 22. januara 2026. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), odlučujući o postojanju različitog postupanja prema službenicima zaposlenim na nivou BiH koji se nalaze u sličnoj situaciji, istakao:

32. Ustavni sud zapaža da su Pravobranilaštvo BiH i Agencija uspostavljeni različitim zakonima, da su njihova ovlaštenja, nadležnosti i zadaci također propisani različitim zakonima iz kojih proizlazi da se njihova ovlaštenja, nadležnosti i poslovi koje obavljaju razlikuju. Dakle, Ustavni sud zapaža da postoje razlike u odnosu na prirodu poslova i dužnosti koje obavljaju, način izvršenja tih dužnosti, uvjeti za obavljanje tih dužnosti itd. Podnosilac zahtjeva nije pružio nijedan argument kojim bi ukazao na sličnost između poslova o kojima je riječ.

33. Ustavni sud prihvata da su poslovi iz nadležnosti Pravobranilaštva BiH složeni poslovi koji iziskuju znanje, iskustvo i vještine, što opravdava stroge zakonske uvjete iz člana 3. Zakona o Pravobranilaštvu BiH (vidi Relevantni propisi). Međutim, to per se nije dovoljno za zaključak da se zaposlenici Pravobranilaštva BiH nalaze u analogno istoj poziciji kao zaposlenici Agencije koji obavljaju poslove inspekcijskog nadzora iz odredaba člana 26. stav (1) tačka f) Zakona o plaćama ili u odnosu na ostale zaposlene navedene u članu 26. stav (1) tač. b), d) i e) Zakona o plaćama. Naime, radi se o različitim poslovima koji se obavljaju u različitim uvjetima rada shodno propisima po kojima obavljaju zakonom utvrđene poslove, pri čemu država uživa široko polje procjene u reguliranju uvjeta za priznavanje prava na dodatak na plaću s obzirom na specifične uvjete radnog mjesta. Ustavni sud na osnovu navedenih razmatranja utvrđuje da zaposlenici Pravobranilaštva BiH i zaposleni u Agenciji, kao ni zaposleni u ostalim kategorijama iz člana 26. stav (1) tač. b), d) i e) Zakona o plaćama ne čine relevantno uporedive grupe za potrebe razmatranja navoda o diskriminaciji.

31. Ustavni sud ne vidi razlog zbog kojeg bi odstupio od navedene prakse ni u ovom konkretnom slučaju. Naime, u konkretnom slučaju se radi o različitim institucijama BiH, uspostavljenim posebnim zakonima iz kojih proizlazi da se njihova ovlaštenja, nadležnosti i poslovi koje obavljaju razlikuju. Sudska policija ima posebnu, zakonom uređenu ulogu. Ne radi se o klasičnom policijskom organu u općem smislu, nego o posebnoj službi koja obavlja poslove zaštite sudskih institucija, sigurnosti lica i objekata, te izvršenja određenih naloga i mjera u vezi sa sudskim postupcima. Drugim riječima, sudska policija je vezana za sudsku vlast i postupa po potrebama Suda BiH i Tužilaštva BiH, sa zadatkom da osigura nesmetano i sigurno funkcioniranje sudskog postupka. Za razliku od sudske policije, policijske službe na nivou BiH su dio sigurnosnog sistema i imaju širu i samostalnu operativnu javno-sigurnosnu, operativno-istražnu i koordinacionu ulogu. Dakle, radi se o različitim poslovima koji se obavljaju u različitim uvjetima rada shodno propisima po kojima obavljaju zakonom utvrđene poslove. Ustavni sud na osnovu navedenih razmatranja utvrđuje da zaposlenici sudske policije BiH i policijski službenici na nivou BiH ne čine relevantno uporedive grupe za potrebe razmatranja navoda o diskriminaciji zbog postojanja različitih dodataka na plaću.

32. Stoga se navodi o diskriminaciji iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju ukazuju neosnovanim. Podnosilac zahtjeva se pozvao na neusklađenost osporene odredbe sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije. Međutim, sve ono što je navedeno u odnosu na član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju odnosi se i na navedene članove. Stoga su osporene odredbe u skladu i sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i članom 14. Evropske konvencije.

Ostali navodi

33. Ustavni sud zapaža da se podnosilac zahtjeva pozvao na neusaglašenost Zakona o plaćama sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 26. Međunarodnog pakta a da nije naveo niti jedan razlog kojim bi potkrijepio te navode kako bi Ustavni sud bio u prilici da ih ispita.

VII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da je Zakon o plaćama u skladu s odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.